Podijeli prijateljima!
Share On Facebook
Share On Twitter
Share On Google Plus
Share On Linkedin
Share On Pinterest
Share On Reddit
Share On Stumbleupon
Share On Youtube

Ljudi često vjeruju da su drugi ti koji trebaju zadovoljavati njihove potrebe i želje, ne samo da vjeruju nego to i očekuju i zahtijevaju. Također, vjeruju da druge mogu kontrolirati, odnosno upravljati njihovim ponašanjem, usredotočeni su na druge, a ne na sebe. Kad imaju probleme u odnosu s partnerom dolazi do puno zamjeranja zbog njihovih postupaka, sve što su propustili napraviti i sve ono što nisu napravili, a oni su to očekivali od njih. Često ta očekivanja i ne podijele s partnerom, nego misle da se to podrazumijeva, da mora sam to znati, da je bilo dovoljno jasno rečeno (a partner je to percipirao na skroz drugačiji način) i slično.

Tu dolazimo do temelja očekivanja od drugih, kako ih definira W.Glasser autor psihoterapeutske, odnosno savjetovališne metode – realitetne terapije, te utemeljitelj teorije izbora:

  • Ja očekujem od nekoga nešto što nije spreman činiti
  • Netko od mene očekuje nešto što ja nisam spreman učiniti
  • Jedno od drugoga istodobno očekujemo nešto što ni jedno ni drugo nismo spremni činiti
  • Ja očekujem od sebe nešto što nisam spreman učiniti.

Posebno zanimljivo je da kad govorimo o odnosu zapravo govorimo o sebi u toj ulozi – o svojim potrebama, očekivanjima, percepciji i postupcima. Kad ti govoriš o svojoj vezi, govoriš o sebi kao djevojci/dečku i svojoj percepciji (način na koji doživljavaš i tumačiš ono što vidiš) vaše veze, svog dečka/djevojke, kako ti vidiš da se on/a ponaša. Odnosno, kad govoriš o njegovom/njezinom ponašanju, govoriš o svojoj percepciji njegovog/njezinog ponašanja, to ne znači nužno da i on/ona tako vidi svoje ponašanje. Prava istina je da nema objektivne istine.

Te dvije percepcije mogu biti usklađene, ali i mogu biti skroz različite. Kad su usklađene, partneri su vrlo vjerojatno sretni i zadovoljni, ali kad su različite često ima problema u funkcioniranju i samoj komunikaciji.

Dobra stvar je da svoju percepciju možeš mijenjati, možeš i pitati nekog prijatelja kako on vidi problem i neka ti ponudi svoje razumijevanje oko kojeg ti lomiš koplja. Ako problem/situaciju počneš tumačiti na drugačiji način, odnosno sagledaš ju iz druge perspektive, automatski možeš promijeniti i svoje ponašanje. A kad promijenimo ponašanje ne mijenjamo samo sebe nego i sve oko sebe jer šaljemo drugačije informacije drugima oko nas.

Vanjska kontrola govori da ako smo nesretni, nismo odgovorni za to kako se osjećamo. Uvijek su uzroci naše boli neki drugi ljudi, događaji koji ne možemo kontrolirati, nešto pogrešno u strukturi, društvu i slično. Tu leže pa gotovo svi problemi, a tako i problemi u partnerskim odnosima. Partneri vjeruju da je onaj drugi kriv za njihovu nesretnost, za njihovu lošu vezu i očekuju od druge osobe da se promijeni kako bi se to popravilo, kako bi bili sretni. Čak i kad je prisutan ogroman problem koji im smeta kod partnera, ne pada im na pamet na koji način oni mogu promijeniti svoje ponašanje, vidjeti što oni mogu napraviti za taj odnos nego se fokusiraju na to što druga osoba treba napraviti. Tako se patnja nastavlja, a moguće i pogoršava.

A koja nas sve ponašanja, između ostalih, udaljavaju?

Puno je tu okrivljavanja, kritiziranja, prigovaranja, kažnjavanja, prijetnji kao TOP 5 ponašanja koja su često prisutna u odnosima. Znate ono, dečko/djevojka nešto napravi, a mi kritiziramo zašto je to tako napravio, zašto nije onako kako smo mi zamislili ili pak nešto uopće ne napravi, a očekivali smo da će napraviti, pa prigovaramo, dođemo i na kavu pa se žalimo da imamo dečka koji ništa ne radi kako treba. I kakve koristi imamo od toga svega ako se ne mičemo s mjesta, ne radimo ništa za dobrobit tog odnosa?

Što umjesto toga?

Misliš li da bi li bilo drugačije da umjesto gornjih ponašanja počneš zaista slušati partnera kao što slušaš prijatelje? Da partnera podržavaš, ohrabruješ, vjeruješ mu/joj, prihvaćaš ga/ju takve kakvi jesu bez pomisli o mijenjanju, a sve kako bi se bolje uklapali u tvoju ideju savršenog partnera jer vjeruješ da druge osobe ne možeš promijeniti, one se mijenjaju same tek kad vide u tome smisao za sebe. Pa tako kad partner ne napravi nešto kako si ti zamislio/la, primijeti i ono što je napravio/la, da si je sigurno dao/la truda koliko je u tom trenu znao/la i mogao/la.

Ponekad je bolje ne reći ništa nego otvoriti usta i prigovarati. 

Možda najviše od svega, iz čega proizlazi sve navedeno je poštovanje partnera kao sebi ravnopravnog i postupanje iz ljubavi. Kad sve što činimo, činimo iz ljubavi, bez zle namjere, kad promijenimo pogled na partnera, sve se mijenja.

Za više informacija o ovoj termi možete pročitati:

Teorija izbora, W. Glasser

Naći se i ostati zajedno, W. Glasser

Teorija i praksa realitetne terapije, Bosiljka Boba Lojk i Leon Lojk

Napisala: Iva Zaimović, mag. socijalne pedagogije

Objavljeno: 01/03/2021

Koliko ti se naš članak svidio?

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.