Imaš li dojam da vijesti o ratu od svuda iskaču, da se samo o tome priča, gleda, sluša? Rat je nezaobilazna tema na kavama i druženjima i s obitelji i prijateljima zato što je u pozadini strah za svoj život i zdravlje kao i život naše obitelji i drugih ljudi s kojima suosjećamo. Kad brigu podijelimo razgovorom imamo osjećaj trenutnog olakšanja, ali ako nam je to jedina tema, briga neminovno samo raste. Ako te zanima kako to izbalansirati i ne preopteretiti se, čitaj dalje.
Medije si kao i kad su izvještavali o širenju korona virusa, novozaraženima, teško oboljelima i umrlima mogao/la gledati kao na širitelje straha i panike, kao širitelje tuge oko onoga što se događa, a pritom nisi mogao/la puno napraviti. No, tad smo mislili da imamo kakvu – takvu kontrolu nad situacijom, nad svojim zdravljem i životom.
Sada, kad je rat u pitanju, zaista osjećamo kao da nemamo apsolutno nikakvu kontrolu nad situacijom (nemamo nikad kontrolu nad bilo čim izvan nas, ali volimo misliti da imamo i stalno sve pokušavamo kontrolirati kako bi nam bilo bolje), a zbog toga se možemo osjećati preplavljeno neugodnim emocijama poput straha, ljutnje, tuge, zabrinutosti, bijesa.
Isto tako, možeš pokušati razumjeti što se događa, a to ti neće poći za rukom čime ćeš si izazvati frustraciju.
KAKO SI POMOĆI?
Kako na tebe utječu vijesti koje svakodnevno konzumiraš?
Koje ti misli idu glavom tijekom i nakon vijesti o ratnim zbivanjima?
Koliko ti vremena treba da se vratiš u svoju svakodnevicu?
Kako ti slušanje i gledanje vijesti pomaže?
Ovdje ne pokušavam reći da se ne trebaš informirati kad su oko nas tako važna događanja, ali trebaš odrediti kolika količina vijesti je „idealna“ kako bi bio/la informiran/a, a ne (pre)opterećen/a. To je za svakog od nas druga količina informacija, tako da moraš sam/a otkriti što odgovara baš tebi. Ja osobno kad razmišljam o ratnim stradanjima samo sebi uništavam svakodnevicu, iznova i iznova, osjećajući se bespomoćno, jadno, glupo zbog svojih problema, isto tako, neki ulaze u prepirke s ljudima koji se ne slažu s njihovim viđenjem stanja. Zbog toga gledam vijesti svaki drugi dan vrlo kratko na večer kako bi saznala najvažnije događaje tih dana, a da se pritom ne opteretim snimkama i fotografijama ratnog stradanja i patnji ljudi.
Smanjujući količinu informacija na dnevnoj razini, sebi dajem šansu da živim punim plućima sada, jer sutra, pitanje imamo li.
ŠTO JOŠ MOŽEŠ NAPRAVITI?
Razmisli kako ti u ovom trenu možeš pomoći ljudima s kojima suosjećaš, za koje brineš, OSIM što ćeš gledati vijesti. Puno je inicijativa doniranja hrane i odjeće, kao i smještanje izbjeglica, odnosno Ukrajinskih obitelji. Napravi nešto korisno, nešto što bi njima moglo POMOĆI. Jer samo gledanje vijesti nikome ne pomaže.
I za kraj, važno je uvijek znati što je u tvojoj moći, u tvojoj kontroli i što SEBI činiš pretjeranom brigom i preplavljujućim emocijama.
Piše: Iva Zaimović, magistra socijalne pedagogije
Objavljeno: 4/4/2022
