Imposter sindrom

Podijeli prijateljima!
Share On Facebook
Share On Twitter
Share On Google Plus
Share On Linkedin
Share On Pinterest
Share On Reddit
Share On Stumbleupon
Share On Youtube

Sumnjaš li ponekad u sebe, svoja znanja i vještine? Bojiš li se da će te netko „skužiti“? Ohrabruješ se riječima: „Imao/la sam sreće“.

Ako su tvoji odgovori na ova pitanja potvrdni (da), predlažemo da nastaviš čitati te da saznaš što je to imposter sindrom.

„Imposter“ (eng. imposter – varalica, uljez) sindrom

Imposter sindrom predstavlja sumnju u sebe, vlastite sposobnosti i postignuća. Osoba kod koje je prisutan imposter sindrom čak i nakon što postigne neki rezultat, doživi neki uspjeh to ne povezuje s osjećajem ponosa i zadovoljstva, već je zabrinuta, osjeća se tjeskobno i zabrinuto. Smatra da je taj uspjeh posljedica sreće, da ona ne zaslužuje to, da je zavarala okolinu predstavljajući da je nešto što nije te se boji da ne bude razotkrivena u toj „prevari“.

5 tipova imposter sindroma, odnosno sindroma varalice

Dr. Valerie Young je kroz svoje istraživanje imposter sindroma predložila podjelu na 5 tipova. O tipovima imposter sindroma pisala je u svojoj knjizi „The Secret Thoughts of Successful Women: Why Capable People Suffer from the Impostor Syndrome and How to Thrive in Spite of It”.

  • INDIVIDUALISTI

Ovaj tip osobe kreće od ideje da baš sve moraju napraviti sami, jer ako će zatražiti nečiju pomoći, to znači da je dokazana njihova nesposobnost.

  • PRIRODNI GENIJI

Kao što sam naziv kaže, osobe ovog tipa su naučile da sve mogu same rješavati, bez većih teškoća. No, kad se nađu pred težim zadatkom ili ga ne uspiju riješiti iz prvog pokušaja – to za njih predstavlja osobni neuspjeh, smatraju da nisu dovoljno dobri te se osjećaju posramljeno.

  • STRUČNJACI

To je onaj tip osobe koja stalno traži i upisuje još jednu edukaciju, želi još jednu diplomu, želi još znanja i potvrda. Da se razumijemo, pohvalno je educirati se, slijediti ideju cjeloživotnog obrazovanja i sl., ali sve u svojoj mjeri. Ono zbog čega takve osobine svrstavamo u imposter sindrom je činjenica da osobe u potrazi za silnim edukacijama i potvrdama svojeg znanja promaše mnoge prilike za posao, a sve zbog uvjerenja da nisu dovoljno dobri. Još jedan od razloga koji je u podlozi ovog tipa je osjećaj da su prevarili nadređene pokazujući da znaju i mogu više nego što u stvarnosti mogu te se boje da ne razotkriju da su varalice.

  • SUPERČOVJEK

Osobe koje preuzimaju i obavljaju preteške zadatke jer vjeruju da će time prekriti svoje nedostatke i dokazati okolini da nisu varalice. Kao što sama logika nalaže, nakon preuzimanja preteških zadataka dolazi do pojave burnout sindroma što dugoročno utječe na dobrobit te osobe.

  • PERFEKCIONISTI

Tip osoba koje su toliko usmjerene na cilj da si postavljaju previsoke i nerealne ciljeve koji su uglavnom i nedostižni. Problem proizlazi iz činjenice da su uz nerealne ciljeve fokusirani i na mane te uočavaju i najmanju pogrešku – zbog čega to doživljavaju kao osobi neuspjeh te si ne odaju priznanje za svoja postignuća.

Woman, Line Art, Thinking Woman, Minimalist Art
Preuzeto s: https://pixabay.com/

Zašto se javlja imposter sindrom?

Postoje različiti uzroci koji su u podlozi razvoja ovog sindroma, a uglavnom se oslanjaju na životne okolnosti, uvjete odrastanja, roditeljske stilove itd. Sve navedeno je doprinijelo načinu na koji doživljavaju sebe i  formiraju sliku o sebi. U tom kontekstu govorimo o niskom samopouzdanju, strahu od neuspjeha, osjećaju manje vrijednosti, negativnoj slici o sebi… Navedeno zvuči kao dobra podloga za samosabotažu.

Kako se suočiti s prepoznatim imposter sindromom?

Ako se prepoznaješ u nekom od gore navedenih primjera, na dobrom si putu jer prepoznavanje vodi prema osvještavanju što znači da je prvi korak već poduzet. Kad osvijestiš kod sebe imposter sindrom imaj na umu da postoji velika razlika između zdrave samokritičnosti i one koja te ometa i sputava da ostvaruješ svoj puni potencijal.

Nakon osvještavanja slijedi prihvaćanje – možda i najteži korak u „borbi“ s vlastitim nesavršenostima. Kako bi proces prihvaćanja bio što kvalitetniji i svrhovitiji, predlažemo da razmisliš o razgovoru s tebi važnom osobom, razgovoru s terapeutom ili nekim drugim koga smatraš važnim. Otvaranjem prema drugima i priznavanjem teškoća s kojima se nosiš možeš polako, ali sigurno krenuti prema promjeni.

Kad kreneš u razgovor o teškoći koju doživljavaš imaj na umu da uspoređivanje s drugima i povlačenje paralela s nekim drugim primjerima nikome ne pomaže – pa tako ni tebi. Ti si ti, tvoj život, sva tvoja iskustva, znanje i vještine su samo tvoja i baš si zbog toga posebna osoba.

Upravo zbog toga kreni s radom na sebi, kroz razvoj samopoštovanja i promjenu slike o sebi. To su temelji na kojima počivaju tvoje ideje o tome što možeš i želiš postići. Kada prihvatiš svoje vrijednosti, vrline, sposobnosti i mogućnosti i počneš prihvaćati sebe kao osobu koja vrijedi i koja može uspjeti i nešto postići, tada ćeš lakše i učinkovitije prepoznati i „umanjiti snagu“ samosabotirajućih uvjerenja koja stoje u podlozi imposter sindroma. Prigrli svoje uspjehe i postignuća, budu ponosan/a na sebe – pohvali se.

Piše: Lorena Rukav, magistra socijalne pedagogije

Objavljeno: 2/5/2022

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.