Oko čega se najčešće žališ?

Zbog koga/čega se žališ?

Koliko često se žališ?

Kako se osjećaš kad se žališ?

Jesu li to „ugodne“ ili „manje ugodne“ emocije?

Pomaže li ti to?

Misliš li da se možeš/smiješ žaliti?

Odgovori na gore navedena pitanja i razmisli o tome što je za tebe žaljenje, kako to definiraš.

O žaljenju/prigovaranju/negodovanju i ostalim povezanim sinonimima

Ako se žališ, prigovaraš, negoduješ ili jednostavno izražavaš neku vrstu nezadovoljstva, to znači da živiš u realnosti, da se suočavaš sa stvarnim životnim događajima i njegovim izazovima. Jer kako bi to bilo kad bi stalno, uvijek i u svemu sve bilo pozitivno, optimistično i gledali bi samo one dobre strane? Naravno, poželjno je biti optimističan i nadati se najboljem, ali budimo realni, ne možemo stalno biti u pozitivi, smješkati se kada nam se događa nešto što nam se ne sviđa ili nam na neki način šteti. Prema tome, doista nema potrebe vršiti stalnu „tiraniju“ nad sobom i siliti se na to da budeš optimističan/pozitivan, ako to sada, u ovoj situaciji danim okolnostima nisi. Forsiranjem na nešto što sad ne doživljavaš i ne osjećaš može samo produbiti tvoju frustraciju i nezadovoljstvo. Prema tome, priznaj si što osjećaš, priznaj si da nisi OK s tim što se događa i da želiš da stvari budu drugačije, da želiš nešto promijeniti.

Žaljenje i prigovaranje ima svoje negativne  i pozitivne strane

Ako si povremeno govoriš: „Pa ne mogu se ja žaliti, OK mi je“, „Zašto da se žalim, drugima je gore“ itd. znači da se dovodiš u situaciju u kojoj si „ne želiš dozvoliti“ izraziti svoje emocije. Pitanje: bi li ti više pomoglo da osvijestiš i izraziš ono što osjećaš ili ti više pomaže „gutanje“ i zataškavanje emocija/osjećaja koje trenutno doživljavaš – jer eto, ne smiješ se previše žaliti? Uzmi u obzir činjenicu da stalnim „gutanjem“ i zataškavanjem emocija dodatno gomilaš i produbljuješ frustraciju, ljutnju, nezadovoljstvo… To sve može potencijalno dovesti do ispada ljutnje, bijesa, do korištenja pasivne agresije, eksplozivnosti i drugih situacija u kojima se zatekneš i pitaš: „Jesam li to ja? Ja nisam takva osoba. Što se sa mnom događa?“ Uz sve navedeno, time možeš započeti neke svađe i sukobe u koje inače ni bi ulazio/la, narušiti odnos s tebi važnim osobama/kolegama i slično. Riječ je o dosta širokom spektru poteškoća i problema koje „zataškavanje“ i „gutanje“ nosi za sobom.

žaljenje i prigovaranje
Preuzeto s: www.pixabay.com

Zato imaj na umu da izražavati ljutnju, strah, nezadovoljstvo i druge „manje ugodne emocije“, žaliti se, prigovarati i sl. može imati i neke pozitivne strane.

Za početak to znači da živiš u realnosti, proživljavaš i živiš ono što ti se događa, svjestan/a si toga i prihvaćaš sve svoje emocije baš onakve kakve jesu. To znači da ne „guraš stvari i probleme pod tepih“ i da ne živiš u nekom idealiziranom /imaginarnom svijetu u kojem je sve super. Ako maštaš o takvom svijetu, to je isto ok, i ujedno je znak da nešto želiš/priželjkuješ, a to (još) nemaš i da želiš neke stvari promijeniti.

Kako ti žaljenje, prigovaranje, negodovanje itd. mogu pomoći?

  • Za početak predstavljaju prvi ispušni ventil za stvari koje se događaju – time se dovodiš u situaciju da „se ispucač“ prije nego ti „prekipi“
  • Pravovremenim izražavanjem emocija, prepoznavanjem problema koji te tišti i sl. daješ si na vremenu da još jednom o svemu razmisliš i „prespavaš“ sve te stresne i naporne situacije
  • Time osvještavaš i imenuješ svoje emocije, što uopće nije loše jer ih na taj način polako prihvaćaš kao svoje
  • Prigovaranjem s društvom (npr. s ekipom o tome koliko je ispit bio težak, koliko zadaće imate i slično) ujedno se jedni s drugima zbližavate, dijelite emocije, iskustvo i problem – dijeljenjem već sve to postaje nekako manje teško, jer znaš da nisi sam/a u tome
  • Time si daješ za pravo govoriti o nečem što je tebi važno i ujedno doznaješ više informacija o tome što je drugima važno kada ti se žale oko nečeg

S prigovaranjem, žaljenjem, negodovanjem… ipak trebaš imati mjeru

Kako se ne bi previše zanijeli u stalnom prigovaranju, žaljenju i negodovanju, imaj na umu da kako u svemu, tako i u žaljenju i prigovaranju trebaš imati mjeru, jer u ovom slučaju od „viška glava boli“.

Ako se u potpunosti prepustiš stalnom sažalijevanju samoga sebe i žaljenju na sve oko sebe (ne sviđa mi se što si tu odložio mobitel itd.), potencijalno si „zatvaraš vrata“ i izbjegavaš mogućnosti koje ti se nude, razna rješenja i opcije koje su oko tebe. Stalnim pronalaženjem nedostataka i problema samo produbljuješ frustraciju i nezadovoljstvo – što opet dovodi do novih problema i krug se ponavlja. Učestalim žaljenjem i prigovaranjem na sve i svašta (pri tome mislimo na svakodnevne sitnice) postaješ zamoran i naporan sam sebi, a zasigurno i drugima oko tebe.

žaljenje i prigovaranje
Preuzeto s: www.pixabay.com

Uz sve prednosti i nedostatke, trebam li se onda žaliti i prigovarati ili ne?

Naravno da trebaš i naravno da smiješ, osobito kada je riječ o nekim ozbiljnim i teškim stvarima, jer je to ponekad toliko oslobađajuće, može te opustiti kada problem podijeliš s nekim drugim, jer ipak ne možeš uvijek imati osmijeh na licu, a događaju ti se razne stvari i ne možeš stalno biti zahvalan/na za sve što imaš jer ponekad želiš da nešto bude drugačije ili bolje nego što je.

Žaleći se, prigovarajući itd. izražavamo sve one emocije koje doživljavamo u situaciji koja nije pod našom kontrolom. Činjenica da situacija nije pod našom kontrolom je dosta stresna i pomalo demotivirajuća – npr. Korona virus, sve je zatvoreno, osjećaš se ograničeno i sputano… Dozvoli si požaliti se, izreci što te sve smeta, koje emocije doživljavaš, koje strahove imaš, koji su bili tvoji planovi, a sada se nisu ostvarili, što sve želiš i koje su prepreke na tom putu – dozvoli si sve to izreći i osjećati jer je to skroz OK.

Najgore što možeš reći drugoj osobi ili pak pomisliti za sebe je: „Što se ti imaš žaliti, tebi je super.“

Zato ti ovim putem dajemo dozvolu za žaljenje, prigovaranje, negodovanje i gunđanje, dozvoli si osjećati se loše, biti nezadovoljan/a i to reći na glas – jer upravo to su tvoje emocije i prihvaćaš ih baš takvima kakve jesu.

Piše: Lorena Rukav, mag. socijalne pedagogije

Članak je inspiriran Podcastom Esther Perel: https://www.youtube.com/watch?v=su_EVhDzXaU&ab_channel=EstherPerel

Objavljeno: 05/10/2020

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 1    Average: 5/5]

Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.