Da odmah na početku nešto razjasnimo. Možeš kontrolirati samo sebe. Druge možeš pokušati kontrolirati, ali to neće dobro završiti jer nitko u kontrolirajućem odnosu ne može dobro funkcionirati, osjećati se dobro, sretno i zadovoljno. Najbolji primjer su prijateljski odnosi. Znaš da bi prijateljstvo puknulo da prijatelja počneš prisiljavati da radi stvari koje ne želi. Zašto si uzimamo za pravo to raditi partnerskim odnosima, posebice kasnije u braku?

Što uvijek možemo kontrolirati, a mislimo da možda ne možemo?

Možemo kontrolirati vlastito ponašanje, odnosno aktivnosti. To se odnosi na činjenje – hoću li hodati, trčati, ići spavati.. Ako ti kažemo da digneš ruku u zrak i ako nas želiš poslušati vjerujemo da ćeš to moći napraviti bez previše promišljanja.

Također, možemo kontrolirati naše misli. Ponekad vjerujemo da imamo misli koje ne želimo, negativne, neugodne misli koje nam se nameću, za koje mislimo da nisu u našoj kontroli. Brinemo za budućnost, opterećujemo se prošlošću s kojom ne možemo apsolutno ništa, osim prihvatiti da je takva kakva je i početi donositi bolje odluke u sadašnjosti. Počni misli promatrati kao oblake, one dođu, a isto tako kao što dođu mogu i otići, ako ih otpustiš, ako se ne „loviš“ za njih i stalno iznova misliš o nekoj pogrešci, „krivoj“ odluci, ružnoj stvari koja ti se dogodila. Tko ima ikakvu korist od toga? Ti zasigurno ne. Krivu odluku percipiramo kao krivu tek kad su se dogodile neke negativne posljedice tog odabira. Prije toga, to nismo vidjeli kao krivo, mislili smo da će sve biti u redu. Ali, tko kaže da je to bilo krivo? Svaka se naša odluka, odabir, trebala dogoditi jer smo u tom trenu mislili da je to najbolje za nas i – zaista je bilo, kratkoročno. Nešto smo novo naučili, važnu ili manje važnu životnu lekciju, koju je važno započeti promatrati na takav način, a ne kao nešto krivo što smo napravili.
Još je više krivo ako iz toga nismo izvukli nešto korisno, naučili nešto pozitivno.

Neugodne, negativne misli dovode do odluke da se zatvoriš u sebe, u svoj siguran prostor i začahuriš u krevet te se posljedično počneš loše osjećati. Takvo ponašanje često nije djelotvorno i zasigurno postoje puno bolji izbori koje možeš donijeti. Ne vjeruješ da možeš kontrolirati svoje misli? Zamisli zelenu livadu okupanu suncem. Lako, zar ne? Sad zamisli zelenu livadu, pa zamisli morske valove. Naše misli se vrlo lako prebacuju s jedne na drugu ako to želimo. Mi imamo kontrolu nad svojim umom, nad svojim mislima. Kada tako počneš promatrati događaje u svojoj glavi, lakše ćeš otpuštati nedjelotvorne, do sad nametajuće misli.

Nitko ne može tužnom čovjeku narediti da se oraspoloži, da bude sretan. Možemo mu reći, ali vrlo vjerojatno se ništa neće dogoditi, neće samo tako postati sretan zbog toga što mu je to netko naredio.

Do naših osjećaja dolazimo putem naših misli, a biranjem misli možemo utjecati na naše raspoloženje.

Zvuči jednostavno, ali zapravo je potrebno jako puno vremena i dubljeg shvaćanja našeg funkcioniranja. No, malo po malo, možemo izgraditi bolji odnos sami sa sobom i s drugima, bez kontrole drugih, kontrolirajući samo sami sebe.

Pa evo popisa stvari koje možeš kontrolirati, a ponekad misliš da ne možeš 😉

Možeš kontrolirati:

  • Kako ćeš odgovarati na probleme/prepreke.

Ako tako odlučiš, na probleme možeš gledati kao na izazove, kao nešto na čemu ćeš naučiti neke nove stvari, bit ćeš drugačija i snažnija osoba kad riješiš taj problem. Tako gledajući, lakše ćeš se suočavati sa svime u životu.

  • Kako ćeš percipirati stvari.

Što je percepcija? Percepcija je subjektivni odraz objektivne stvarnosti i ta definicija najbolje objašnjava što percepcija zaista jest. Možemo zaključiti da svatko vidi ono što želi vidjeti i ponaša se onako kako se odabere ponašati na temelju toga što vidi, prepozna, percipira. Naše ponašanje ovisi o tome kako mi vidimo i doživljavamo svoju okolinu i događaje u njoj. Često vidimo ono što očekujemo da će nas dočekati, iako to možda nije točno. Ukoliko sumnjamo da nam je partner nevjeran, vidjet ćemo jako puno znakova koji to, kako mi mislimo, dokazuju. Svako ponašanje gledamo i procjenjujemo kroz takav okvir i kao da ne možemo „realno“ sagledati stvari koje nam se događaju.

Zaključak je da možeš promijeniti pogled na stvari oko sebe, na događaje i ljude oko sebe. Najviše sukoba se događa zato jer ljudi misle da je njihova realnost jednaka realnosti druge osobe –  drugačije percepcije iste objektivne situacije, stvarnosti, a pri tome svaka osoba ustraje da je njezina stvarnost ona prava. No, tko može tvrditi što je ono pravo, kad svatko od nas ima svoj vlastiti realitet i svoju istinu?

  • Kako ćeš se odnositi prema sebi, svom umu i svom tijelu. Koje granice ćeš postaviti.

Ako gledamo na svoje tijelo kao na naš hram koji štiti ono najranjivije u nama, naš um i našu dušu, trebali bi paziti na sve to zajedno. Ne trovati svoje tijelo nezdravom hranom jednako je važno kao ne trovati svoj um otrovnim mislima zbog kojih se osjećamo sve gore i gore, a pri tome ništa konkretno ne poduzimamo. Paziti na sebe i svoje zdravlje znači i paziti na svoje mentalno zdravlje, vježbati tijelo, kao i vježbati um. Ovdje ne mislimo niti smo pobornici da morate uvijek misliti sretne misli i da ne smijete biti tužni. Naprotiv! No, optimisti, pesimisti i „realisti“ žive u jednom svijetu s potpuno drugačijom percepcijom tog svijeta.

  • Prihvatiti pogreške i najvažnije – naučiti nešto iz njih.

Kao što smo ranije pisale, prošlost ne možemo mijenjati, pa nema razloga opterećivati se događajima iz prošlosti. Uvijek treba izvući nešto korisno, nešto poučno iz onoga što se dogodilo, iz onoga što smo napravili jer zasigurno je postojao razlog zašto smo to napravili upravo tako, upravo u tom trenutku. Možda dugoročno to nije bila baš najbolja odluka, ali kratkoročno jest, inače to ne bi tako napravili. Ljudi smo i svi griješimo, niti jedno ljudsko biće nije savršeno i zaista se s time ne moraš opterećivati. Danas donosi bolje odluke za danas i za sutra. Nauči živjeti s prošlošću.

  • Preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.

Da se nadovežemo za ono ranije napisano, ako si pogriješio/la preuzmi odgovornost, čvrsto stoji iza svojih odluka, bile one „pogrešne“ ili ispravne. Dobar čovjek ne preuzima zasluge samo kad dobiva nagradu, nego i kad nakon postupka može slijediti pokuda.

  • Koliko ćeš se potruditi za nešto, koliko ćeš motivacije imati da nešto napraviš, da nešto postigneš. Koje ciljeve ćeš postaviti.

Mi smo ti koji ulažemo, koji učimo i postižemo uspjehe ili pak neuspjehe. Naravno da možemo „izvući loše karte“, ali imamo to što imamo i moramo naučiti raditi s tim što smo dobili. Unaprjeđivati se i truditi ako zaista to želimo postići. Sve je na nama, ne na nekom drugom ili trećem!

Na tebi je koje ciljeve ćeš postaviti te koliko i kako ćeš na njima raditi. Isto tako, ciljeve je okej i prekrižiti, izbaciti ako nam ipak nije toliko stalo da ih i ostvarimo. Postavi novi cilj kojeg zaista želiš ostvariti, tako će i sama motivacija kao i rad i trud jačati.

  • Hoćeš li nekome pomoći ili ne.

Ako te netko traži uslugu ili traži tvoju pomoć, a ti misliš da to što on/ona čini ili planira učiniti baš i nije u redu, možeš odbiti pružiti pomoć. No, to ne moraš učiniti na grub način. Lijepo objasni toj osobi zašto ne želiš sudjelovati u tome te možeš dati neku svoju sugestiju što bi bilo bolje učiniti kako bi osoba dobila ono što želi.

  • Što ćeš reći, kako ćeš to reći, što ćeš misliti.

Već smo pisale da nitko drugi osim tebe ne upravlja tvojim mislima. To isto vrijedi i za riječi. Uvijek možeš odlučiti biti ljubazan prema nekome, ne biti verbalno nasilan, možeš pripaziti da ne kažeš nešto što bi moglo uvrijediti drugu osobu. Čemu biti zloban i sipati otrov na ljude kad ovaj svijet može biti bolje mjesto samo ako barem na tren promislimo o drugoj osobi, o važnosti koju odnos s tom osobom ima za nas.

  • Koliko ćeš se često smijati i zabavljati se.

Zabava i igra (u koju ulazi učenje) je temeljna ljudska potreba. Svi se želimo osjećati dobro i činimo sve da se tako i osjećamo. No, često mislimo da se to samo postiže iznutra. Zapravo može ići i izvana prema unutra. Ako se sad nasmiješiš, sam/a sa sobom, osmjehneš nekome pored sebe, zapravo istovremeno šalješ umu poruku da je sve u redu, da si dobro i da se dobro osjećaš. Vrlo vjerojatno će te preplaviti toplina dobrih osjećaja. Pokušaj svijet i druge osobe gledati očima punim ljubavi, bez osuđivanja, jer znaj da svi rade najbolje što mogu u tom trenutku. Čemu onda osuda? Ako to napraviš s partnerom, osmijeh i poljubac je zagarantiran!

  • Na koji ćeš način iskazivati svoje emocije, želje, potrebe i očekivanja.

U redu je što očekuješ nešto od druge osobe, ali ako niste razjasnili međusobna očekivanja ili očekuješ da će ta osoba čitati tvoje misli, nije u redu da se zbog toga osjećaš loše. Ako drugome ne kažemo što nam je na umu, ako ne kažemo što želimo, teško da će osoba znato o čemu je riječ.

Isto tako, možeš odlučiti kad želiš izaći iz nekog sukoba, ali ako se radi o partnerskom odnosu to jasno i reci. Ako samo odeš, tvoj postupak se može protumačiti još gore, kao bijeg od komunikacije koju ste započeli. Sve što se započne treba i završiti. U sukobu koristi ‘ja poruke’, radije nego ‘ti poruke’. ‘Ti poruke’ su napadačke i generalizirajuće (Ti uvijek …; Ti nikad…), a ‘ja poruke’ stavljaju naglasak na ono kako se ja osjećam dok ti činiš nešto. To je uvijek bolji odabir i vrlo vjerojatno neće sve otići krivim putem.

To je to! Nadamo se da ti se članak svidio, ako je – lajkaj i dijeli dalje s prijateljima, a uvijek nam možeš ostaviti i komentar!

Piše: Iva Sambolek, mag.paed.soc.

Objavljeno: 02/09/2019

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 0    Average: 0/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.