Ne želimo biti negativne pa reći kako je nasilje svuda oko nas, ali je. Zaista je. Često na vijestima slušamo/čitamo o tome, pa čak i budemo svjedoci nasilja, direktno ili indirektno, svjesno ili nesvjesno, a možda čak i žrtve nasilja. Od tih činjenica ne treba bježati. Treba ih shvatiti ozbiljno. Razmisliti o tome što se događa s nama, zašto smo toliko nasilni prema drugima, zašto šutimo kada je nasilje učinjeno nama, našoj mami, sestri, prijateljici. Jer promatrati nasilje i ne učiniti ništa, znati da je netko nasilan i nasilno se ponaša prema nekome, a niti ne zastati, razmisliti, pokušati pomoći žrtvi nasilja je gotovo jednako loše kao i činiti nasilje.

Nasilje nad ženama je zaista jedna posebna kategorija nasilja. Počinitelj takvog nasilja je često član obitelj, otac ili partner, netko koga žena žrtva poznaje, netko kome vjeruje, netko za koga je vjerovala da ju nikada neće iznevjeriti. A zapravo ju taj netko stalno povrjeđuje, a ona mu i dalje vjeruje da će se to promijeniti. Je li tome tako? Misli li žena žrtva da je to tako? Ili pak duboko u sebi zna da se nasilnik nikada neće promijeniti? Misli li on, počinitelj nasilja, osoba kojoj žena žrtva vjeruje, da to njoj godi? Misle li tako i drugi? Jer koji je razlog što ga već nije napustila, prijavila, uzvratila? Zašto šuti i trpi? A što ako uzvrati? Je li jednaka nasilniku ili se „samo“ branila?

Promatra li je se onda kao žrtvu ili kao nasilnicu?

Svi smo uvijek pametni kada se radi o tuđim životima. Mnogi misle da se takvo što njima neće dogoditi. Dovoljno su pametni, hrabri, vjeruju da bi se oduprijeli nasilniku. Ali… Uvijek postoji ali. Nijedna žena žrtva nije mislila, ma nije joj bilo ni na rubu pameti da će joj se to dogoditi u životu. Jer nije sve uvijek tako crno. Više se radi o krugu koji se stalno vrti. Neka kolotečina života na koju se polako navikava jer vjeruje da će se ipak to promijeniti. Hoće li? Vjeruje li u to zaista? Život joj je ponekad zaista lijep, partner je brižan, pažljiv, pun ljubavi. On je onakav u kakvog se i zaljubila. Razlog njezine sreće u životu. No, kolo se okreće i život postaje mračniji. Razloga za nasilje je bezbroj. Možda naoko i bezazleni razlozi, poput nepripremljene večere na vrijeme, pripremljene krive večere, na krivi način, nedovoljno tople/hladne. Kod mlađih djevojaka razlozi mogu biti i da je predugo ostala s prijateljicama na kavi, nasmiješila se čitajući nešto na mobitelu, ostala je malo dulje nakon završetka nastave ili predavanja, poželjela je izaći van. Razloga je mnogo. Ali nasilje koje trpi zbog tih razloga je sve samo ne bezazleno. Najgore od svega je da ona tone, on ju uvjeri da je ona kriva, da on ništa tu ne može, da nije napravila sve kako treba, možda čak i da ga je izazivala, tražila to nasilje, da ga je zaslužila, da joj godi kada je on nasilan, da ju on voli. A u to zadnje ona zaista vjeruje, mora vjerovati kako bi mogla preživjeti najgoru fazu i dočekati onu kada je život lijep, a on pun ljubavi i brižan.

Kako se djeca uklapaju u tu priču? Ako ih imaju, nasilje možda skrivaju. Vole svoju djecu, on nije nasilan prema njima, ona ih želi zaštititi. Skriva modrice i rane od svih i svega. Pa čak i od same sebe, ali možda ne i od njega. On je uvijek brižan i pun ljubavi, dok ona ima modrice. Podsjećaju ga na ono što je učinio. Možda se i kaje? Jer stvarno ju voli. Bilo bi nepraktično da ju ne voli. No, iako nije nasilan prema djeci, ona to osjete, osjete neugodnu i nasilnu atmosferu kojom je nabijena kuća prije, tijekom i nakon nasilja. Ona osjećaju i to nemojte nikada zaboraviti. Kasno je kada shvatite kakve sve posljedice ostaju djeci, bila ona direktne žrtve ili ne. Žrtve su svakako. Ako ipak još nisu u braku i nemaju djece, situacija je možda malo lakša, možda će joj biti malo lakše oduprijeti mu se, ostaviti ga, nastaviti voditi život koji zaslužuje. U tome svemu, važna je svijest da ne zaslužuje trpjeti takve stvari, takvo nasilje, ne zbog njega.

A on ju samo želi naučiti nekim stvarima, kako bi ona bila bolja. Kako bi mu bolje služila.

Jesmo li to zaista mi? Sluškinje u 21. stoljeću koje muškarci trebaju „naučiti pameti“, da budemo još bolje sluškinje, žene, stvorene da služe svojim muškarcima. Da rađamo i odgajamo djecu, kuhamo i čistimo. Jesmo li zaista za to predodređene?

Budite glasne jer niste zaslužile manje od muškaraca. Budite glasne i borite se za sebe, svoju djecu. Budite glasne i pomozite onima za koje sumnjate da su žrtve nasilja. Pomozite sebi.

Što možete učiniti u slučaju saznanja o počinjenu nekog kaznenog djela možete pročitati u našem članku.

Ako ste žena žrtva nasilja, možete se obratiti i u Žensku sobu – Centar za seksualna prava, koji pruža direktnu i indirektnu pomoć i podršku žrtvama seksualnog nasilja. Isto tako za savjet, pomoć i podršku, možete se obratiti i nama.

Objavljeno: 05/03/2018

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 4    Average: 4/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *