Gotovo svake godine svjedoci smo velikog broja prijava na prijemne ispite, odnosno motivacijske intervjuena Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Naime, veliki broj prijava odraz je interesa za ponuđene studijske programe, međutim nerijetko se dogodi da učenici zapravo ne znaju najbolje objasniti čime se točno bavi profesija koju žele upisati, što u nekim slučajevima rezultira upisima na Fakultet, a da osoba zapravo i ne zna što je upisala. S druge strane, postoje razne situacije u kojima studenti na upit prijatelja, poznanika ili člana obitelji moraju detaljno objašnjavati što je točno njihova profesija, čime se bave, gdje se mogu zaposliti i slično, jer nažalost velik broj ljudi nije upoznat s tim profesijama. U svrhu izbjegavanja sličnih situacija u članku će ukratko biti prikazani studijski programi na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.

Studijski programi: općenito

Studijski programi koji se nude na ERF-u su: logopedija, rehabilitacija i socijalna pedagogija. Sva tri programa/smjera studiraju se po principu 3+2, odnosno nakon 3 godine preddiplomskog studija možete upisati još 2 godine diplomskog, prebaciti se na drugi fakultet ili odustati od studija (što baš i nije čest slučaj). Nadalje, specifičnost ERF-a odnosi se na činjenicu da je to jedini Fakultet u Republici Hrvatskoj na kojem možete studirati navedene programe. Međutim, ono što svim učenicima koji se prijavljuju na ERF baš i ne ide u prilog odnosi se na male upisne kvote. Prema podacima iz 2017. godine upisne kvote za logopediju i rehabilitaciju obuhvaćaju 50 učenika (državljani RH) po studijskom programu, dok socijalnu pedagogiju može upisati 45 učenika (državljani RH). Također valja istaknuti kako je riječ o jednom od rijetkih Fakulteta koji provodi usmenu procjenu informiranosti, sklonosti i motivacije za studij. Naime, navedene se procjene učenici često boje jer ne znaju kakva pitanja mogu očekivati i slično. U tom pogledu naglašavamo da se ne trebate bojati već se dobro informirati o onome što želite upisati, a sve važne informacije dostupne su na službenoj stranici Fakulteta.

Logopedija, da čuli smo za to… No, čime se logopedi točno bave?

Na samom početku valja objasniti što je to logopedija. Europsko udruženje logopeda logopediju definira kao znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije. Tijekom studija logoped dobiva teorijska znanja iz područja koja uključuju: temeljne logopedske discipline (npr. afazija, komunikacijski poremećaji, poremećaji glasa, poremećaji čitanja i pisanja i slično), pomoćne discipline (biomedicinske znanosti, znanost o jeziku i ponašanju) i znanje o metodama istraživanja.  

logopedija ERF

Preuzeto s: www.cirius-vipava.si

Nadalje, po završetku diplomskog studija logoped postaje nezavisni stručnjak te može obavljati stručne poslove koji uključuju prevenciju, procjenu, dijagnostiku, intervencijski tretman i istraživanja u području govorno-jezične patologije i oštećenja sluha, odnosno, poremećaje komunikacije svih dobnih skupina, neovisno o uzroku oštećenja. Znanstveno i stručno proučava ljudsku komunikaciju i patološka odstupanja u komunikacijskim procesima (koji obuhvaćaju razumijevanje i produkciju govornoga i pisanoga jezika, kao i odgovarajućih oblika neverbalne komunikacije).

I za kraj, diplomirani logopedi, odnosno magistri logopedije imaju velike mogućnosti zapošljavanja. Mogu raditi u sustavu zdravstvene zaštite (npr. centri za rehabilitaciju slušanja i govora, u pedijatrijskim, otorinolaringološkim, neurološkim, psihijatrijskim, audiološkim i fonijatrijskim klinikama, ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovalištima). Posao u području odgoja i obrazovanja odnosi se na status stručnih suradnika u predškolskim ustanovama, osnovnim školama te u centrima za odgoj i obrazovanje. Također mogu raditi u sklopu sustava socijalne skrbi (npr. dječji domovi, gerijatrijske ustanove), u posebnim ustanovama (centrima i ustanovama za rehabilitaciju) i nevladinim udrugama. Uz sva navedena područja logopedi mogu raditi u znanstveno-istraživačkim institucijama (istraživačkim centrima, fakultetima) te u privatnoj praksi.

Rehabilitacija? Zvuči poznato…

Upisom Edukacijske Rehabilitacije na diplomskoj razini student može odabrati jedan od tri ponuđena modula: inkluzivna edukacija i rehabilitacija, rehabilitacija osoba oštećena vida i rehabilitacija, sofrologija, kreativne i art/ekspresivne terapije. Neovisno o tome koji modul odaberete na kraju svi diplomirani „rehabilitatori“ nose naziv magistra edukacijske rehabilitacije.

edukacijska rehabilitacija ERF

Preuzeto s: www.dczr-veruda.hr

Tijekom studija studenti stječu znanjima iz interdisciplinarnog područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti. Navedeno podrazumijevaju provođenje različitih dijagnostičkih, edukacijskih i rehabilitacijskih postupaka. Ciljna populacija jesu osobame s oštećenjima vida, teškoćama učenja, deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem (ADHD), intelektualnim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra, višestrukim teškoćama, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, kreativnim i art/ekspresivnim terapijama. Uz to, nastavlja se usavršavanje znanja iz područja inkluzije osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, kao i znanja vezana uz položaj osoba s invaliditetom u društvu i raznim sustavima  sustav rada i zapošljavanja. Ono što je također bitno, stječu znanja i vještine za unaprjeđenje položaja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u društvu.

Edukacijski rehabilitatori imaju znanja i vještine potrebne za profesionalnu interdisciplinarnu suradnju koja se može ostvariti u edukaciji, rehabilitaciji i kliničkoj praksi. Mogu provoditi neposredni odgojno-obrazovni rad kao i savjetovanje drugih stručnjaka i roditelja. Edukacijski rehabilitatori mogu raditi u ustanovama u kojima se obavljaju poslovi zdravstva, znanosti, odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi te, jednako kao i logopedi, mogu raditi u privatnoj praksi.

Socijalna pedagogija, što je to?

Preuzeto s: www.thempra.org.uk

Socijalna pedagogija predstavlja vrlo specifičnu profesiju iz nekoliko razloga. Prije svega riječ je o vrlo mladoj znanosti koja se na neki način još uvijek probija na tržištu rada. S druge strane, istovremeno je riječ o vrlo cijenjenoj profesiji, osobito kad je riječ o radu u zatvorskom sustavu, ali i radu s osobama s problemima u ponašanju. Uz navedeno, tijekom studija studenti se osvještavaju o važnosti preventivnog djelovanja („bolje spriječiti nego liječiti“) te kreiraju preventivne programe za različite sustave (zajednica, školski i sl.) – što nas uvelike razlikuje od drugih profesija. Dodatne informacije o upisu na ovaj studijski program možete pronaći OVDJE.

Kako bi stekli znanja i vještine, socijalni pedagozi tijekom studija polažu kolegije iz raznih područja, npr: neurologije, psihopatologije, o problemima u ponašanju, o kriminalitetu, zakonskim osnovama za postupanje prema počiniteljima kaznenih djela, o tretmanu unutar različitih sustava, o problemima ovisnosti, problemima stigmatizacije, marginalizacije te različitim oblicima nasilja i slično. U sklopu kolegija uče o stupnjevima rizika i prepoznavanju rizične populacije, o nošenju s otporom i generalno o radu s problematičnom populacijom. Kako bi svoje znanje još bolje utvrdili, sudjeluju u raznolikim vježbama koje im osiguravaju praktičnu primjenu znanja. U tom pogledu socijalni pedagozi osmišljavaju i pišu različite preventivne programe, razgovaraju s korisnicima socijalno pedagoških usluga, pišu projekte, sudjeluju u vježbama posredstvom centra za socijalnu skrb, posjećuju sudove i druge ustanove u kojima rade socijalni pedagozi, provode grupne i individualne radove i slično. Iz svega navedenog vidi se da je riječ o interdisciplinarnoj profesiji koja znanja stječe iz biomedicinskog područja, psihološkog, sociološkog, pravnog, pedagoškog, kriminološkog i penološkog područja.

Studenti socijalne pedagogije tijekom preddiplomskog studija najviše stječu opće znanje koje predstavlja osnovu za specijalistička znanja iz uže struke. Odnosno, na preddiplomskom studiju stječu temeljna znanja iz socijalne pedagogije pod kojima se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s problemima u ponašanju djece, mladeži i odraslih osoba. Kao što je već ranije rečeno, sudjeluju na raznolikim vježbama u sklopu kojih rješavaju srednje složene zadatke i to u radu s pojedincima, grupama /zajednicama u riziku ili s već ispoljenim poteškoćama i problemima socijalne integracije. Po završetku preddiplomskog studija socijalna pedagogija na diplomskom studiju nudi dva modula: djeca i mladi te odrasli. Naime, ključna razlika između modula odnosi se prvo na to što vas više privlači, rad s djecom i mladima ili odraslima te gdje biste htjeli obaviti stručnu praksu (osnovna/srednja škola, centar za socijalnu skrb, odgojni domovi, zatvori, psihijatrijska bolnica, probacija i slično). Neovisno o tome koji modul odaberete, postojeća znanja se nadograđuju i proširuju, što kroz teorijske elemente, to i kroz praktičan rad (projekti, pisanje programa, praksa i sl.). Međutim, jednako kao i kod edukacijskih rehabilitatora, završetkom studija svi socijalni pedagozi nose naziv magistra socijalne pedagogije, neovisno o tome koji modul je odabran. No, važno je naglasiti kako se promišlja o ukidanju modula upravo zbog toga što se procjenjuje važnim da svi studenti slušaju i polože sve kolegije, neovisno tome jesu li specijalizirani za rad s djecom i mladima ili pak s odraslim počiniteljima kaznenih djela.

studijski programi

Preuzeto s: www. lawnn.com

Završetkom studija socijalni pedagozi imaju znanja i vještine za planiranje i provedbu individualnog i grupnog rada, odgojno savjetodavnog rada, izvaninstitucionalnog, institucionalnog i poluinstitucionalnog rada, rada usmjerenog na životni prostor pojedinca. Također imaju razvijene različite socijalne i komunikacije vještine poput iskazivanja empatije, upućivanja kritike, vještine samopromatranja, vještine uspostave komunikacije s nedobrovoljnim korisnicima itd. Uz navedeno, osposobljeni su za uspostavu suradnje s obitelji korisnika, ostalim sudionicima u okruženju korisnika, te za rad i suradnju uinterdisciplinarnim timovima. U konačnici, osposobljeni su za pripremu, vođenje i evaluaciju socijalnopedagoških projekata, kao i analitičko-istraživačkih radova za potrebe prakse.

Socijalni pedagozi mogu se zaposliti unutar raznih područja, primjerice u institucijama socijalne skrbi (centri za socijalnu skrb, domovi za odgoj djece i mladih, dječji domovi, savjetovališta). Također mogu raditi u institucijama pravosuđa (državna odvjetništva, sudovi, odgojni zavodi, kaznionice, zatvori) te u institucijama odgoja i obrazovanja (predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, đački domovi i različite institucije za provođenje slobodnoga vremena). Uz navedeno mogu raditi unutar određenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Osim toga, zapošljavaju se u području zdravstva (dispanzeri, domovi zdravlja, bolnice, centri za mentalno zdravlje,psihijatrijske klinike, centri za ovisnost) te u institucijama u lokalnoj zajednici (privatna praksa, obiteljski centri, nevladine organizacije…). Navedena područja predstavljaju ona u kojima se socijalni pedagozi najčešće zapošljavaju, tako da uz njih još mogu raditi u području ljudskih resursa i slično.

Ono što je potrebno dodatno naglasiti jest razlika u odnosu na druge studijske programe poput socijalnog rada ili psihologije. Naime, često se dogodi da osobe zbog nedovoljne informiranosti socijalnu pedagogiju zamijene s tim profesijama. Naime, socijalni radnici, psiholozi i socijalni pedagozi su u praksi kolege, suradnici koji se u uglavnom zapošljavaju na istim ili sličnim radnim mjestima. No, u osnovi postoje određene razlike između navedenih profesija. Prije svega, socijalni rad se studira u sklopu Pravnog fakulteta, dok se psihologija može studirati u sklopu različitih društvenih fakulteta, a oba studija nude se u više gradova u Hrvatskoj. S druge strane socijalnu pedagogiju unutar Hrvatske možete studirati samo na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Nadalje, studij socijalnog rada se najviše razlikuje po tome što studenti moraju savladati odabrana područja pravnih znanosti (npr. uvod u opću teoriju države i prava, obiteljsko pravo, radno i socijalno pravo, upravno pravo). S druge strane, studij psihologije se ponajviše razlikuje u odnosu na socijalne pedagoge i socijalne radnike po tome što su osposobljeni i smiju primjenjivati i interpretirati raznolike testove i upitnike poput testova inteligencije, upitnika ličnosti i slično. U tom pogledu specifičnost socijalnih pedagoga odnosi se na činjenicu da tijekom studija u velikoj mjeri uče o problemima u ponašanju, o prevenciji i pisanju preventivnih programa. Također uče o kriminologiji i specifičnim obilježjima prijestupničke populacije. Sve navedeno i još mnogo toga čini socijalnu pedagogiju vrlo izazovnim, dinamičnom i prije svega dobrom profesijom koja je usmjerena na pružanje pomoći i podrške različitim skupinama korisnika.

I za kraj donosimo iskustva studentica koje završavaju sva tri studijska programa. Možda vas baš njihove iskustva i dojmovi potaknu da razmislite o upisu na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Ena (socijalna pedagogija): Smatram se jednom od onih koja se zaista ne može vidjeti niti u jednoj drugoj profesiji osim socijalne pedagogije. Preporučila bih ovaj smjer svima onima koji žele raditi s djecom, mladima i odraslima koji imaju određenih problema, bilo da su u sukobu sa zakon, na putu k tome ili su socijalno deprivirani na neki drugi način ili pak onim ljudima koji kao stručnjaci žele doprinijeti tome da do problema ni ne dođe. Svima onima koji razmišljaju o upisu socijalne pedagogije će se naravno očekivanja u većoj mjeri ispuniti ako se prije toga dobro pripreme odnosno znaju uopće što mogu očekivati. Ono što je realno je da će vas Fakultet zaista pripremiti za rad u struci, tijekom studija ćete posjetiti brojne institucije u kojima kasnije možete raditi, okušat ćete se praktičnom radu te steći brojna znanja o ljudskom ponašanju s različitih aspekata (biološki, kriminološki, psihički…). Također, s obzirom na to da je ERF jako mali fakultet, odnosi s profesorima su osobniji i posebni te im studenti nisu samo brojevi već osobe do kojih im je stalo. Ja sam imala i veliku sreću biti dio prekrasne generacije u kojoj je atmosfera bila uvijek ugodna i pozitivna te su svi bili uvijek spremni na suradnju i pomoć, što je i u duhu pravih socijalnih pedagoga.
Ono što bih izdvojila kao bitno je da kao socijalni pedagozi nismo u mogućnosti provoditi psihološka testiranja niti propisivati farmakoterapiju, što mnoge studente obeshrabri, no to jednostavno nisu naši alati u radu te mi koristimo neke druge tehnike.
Ono što je trn u oku svakog studenta socijalne pedagogije je česta neprepoznatljivost naše struke te miješanje sa socijalnim radnicima, sociolozima, pedagozima itd. Činjenica je da naša struka još uvijek nije pronašla svoje mjesto pod suncem i da to zna biti izrazito frustrirajuće, no smatram da se stvari polako mijenjaju (i sama primijetim veliku razliku sada i u odnosu kada sam bila brucošica).Uostalom zadatak je na svakom od nas i vas kao potencijalno budućih socijalnih pedagoga da promoviramo socijalnu pedagogiju te radom pokažemo koliko je ona značajna i vrijedna te potrebna u svakoj instituciji koja se bavi takvim područjem rada.

Nela (logopedija): Logopedija je široko polje znanosti, koje obuhvaća rad sa svim dobnim skupinama, kroz poremećaje komunikacije, jezika i govora. Kroz prve tri godine studija, uz kolegije koji su usko vezani za logopediju, susrećemo se sa medicinskim, psihološkim i lingvističkim predmetima koji su nam potrebni da bi razumjeli pozadinu usvajanja jezika, govora i nastajanja poremećaja kojima se bavimo. Na diplomskom studiju, uz teoretska, stječemo i praktična znanja kroz obavljanje prakse u vrtićima, školama i bolnicama. Tijekom studiranja imamo mogućnosti volontirati i tako stjecati nova znanja i iskustva. Sa svim praktičnim i teoretskim znanjima, usuđujem se reći da nas je fakultet pripremio za rad u struci.

Corina (edukacijska rehabilitacija): Smjer Edukacijska Rehabilitacija prvenstveno predstavlja vrlo zanimljiv, dinamičan, ali i zahtjevan studijski program. Studij se odvija po principu 3+2, odnosno prve 3 godine preddiplomskog te potom 2 godine diplomskog studija. Prve tri godine studija predstavljaju razdoblje u kojoj svi upisani studenti zajedno slušaju opće i opće strukovne kolegije poput anatomije i fiziologije čovjeka, humane genetike, psihologije, inkluzivne edukacije i rehabilitacije, statistike i druge. Osim predavanja, studenti imaju obvezu odraditi i određen broj sati vježbi iz većine kolegija te odraditi praksu. Vježbe i praksa predstavljaju za svakog studenta vrlo dobru priliku da sva teoretska znanja potkrijepe i radom u praksi te izvježbaju naučene vještine. Općenito, predavanja su vrlo zanimljiva i interaktivna, a vježbe dinamične i poučne. Veliki opseg znanja doseže se već nakon prve tri godine studija. Nakon treće godine studija moguće je upisati diplomski studij te izabrati željeni modul. Kroz dvije godine studija na diplomskoj razini, produbljuju se već stečena znanja te se uče nova, specifična znanja za određeno područje te se veliki naglasak stavlja na praktičnu nastavu. Kada sam se odlučila upisati rehabilitaciju, znala sam da me čekaju vrlo zanimljiva predavanja, ali sada nakon 5 godina studija mogu reći da nisam u početku niti slutila koliko će svaki profesor, svake vježbe te svaki kolega dodatno obogatiti moj profesionalni razvoj. Svakom prijatelju/ici bih preporučila da upiše studij rehabilitacije ako je spreman dati mnogo svoga vremena i truda u predavanja, vježbe i sve ono sto studij sa sobom nosi. 

Objavljeno: 10/7/2017

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 4    Average: 4.3/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *