Ovaj smo članak odlučile napisati potaknute mnogobrojnim upitima vezanim uz pojam „socijalna anksioznost“. Zvuči ti pomalo apstraktno? Dopusti nam da objasnimo o čemu je riječ. 😊 Socijalna anksioznost je stanje u kojem se osoba na neki način boji socijalnih kontakata, odnosno komunikacije s drugim osobama. Većinom je riječ o strahu od komunikacije s ljudima koji su nam nepoznati, koji nam nisu bliski. Osobe koje imaju problema s tim strahom većinom mogu relativno normalno razgovarati s ljudima iz svoje obitelji, ali im problem predstavlja upoznavanje novih ljudi. Prema upitima koje dobivamo preko ove stranice, vidimo da socijalna anksioznost muči mnogo mladih ljudi. Većinom im problem predstavlja razgovor s vršnjacima u razredu, a posebno kako prići vršnjacima a da ne ispadnu čudni, dosadni ili naporni. Najveći se problem javlja prilikom dolaska u novu okolinu, primjerice u prvom razredu srednje škole, na prvoj godini fakulteta, kod prebacivanja iz jednog smjera na drugi i slično. U ovom ćemo se članku usmjeriti na to zbog čega dolazi do ove vrste anksioznosti, što leži u njenoj podlozi, kako se ona manifestira, zašto nije riječ o socijalnoj fobiji i naposljetku ćemo ti ponuditi neke smjernice za koje se nadamo da će ti pomoći u tome da lakše priđeš svojim vršnjacima ako te muči socijalna anksioznost.

Zbog čega se javlja socijalna anksioznost?

Na ovo pitanje nažalost ne postoji jednoznačan odgovor te se socijalna anksioznost može javiti uslijed brojnih razloga. Vjerojatno najveću ulogu ovdje igra karakter same osobe. Povučenost, smanjeno samopoštovanje te smanjeno samopouzdanje mogu uvelike doprinijeti tome da se osoba boji komunicirati s drugima. Također, do tog straha može doći i zbog nekih ranijih iskustava kroz koje je osoba prošla. Ta su se iskustva mogla dogoditi u jako ranoj dobi, primjerice u prvih nekoliko godina života gdje je dijete iskusilo nešto negativno u interakciji s drugim osobama. No, moglo se dogoditi i kasnije, na primjer ako osobu ponižava njezina obitelj, pa smatra da je neadekvatna te da će je ponižavati i vršnjaci. Genetika također može imati vlastitu ulogu u javljanju nekog straha te ona djelomično utječe i na karakter svakog od nas.

Što još leži u njezinoj podlozi?

Navele smo neke razloge zbog kojih se javlja socijalna anksioznost, ali možemo reći da nije stvar samo u tim razlozima. Situacija je ipak malo složenija od toga. 😊 Osobe koje imaju poteškoća s komunikacijom s drugima većinom muči još nekoliko strahova u podlozi. Uglavnom je riječ o strahovima od ismijavanja i odbacivanja. Boje se da će ispasti čudne, da će ih ljudi odbaciti zbog izgleda, da će misliti su dosadne, da će ih zvati pogrdnim imenima, da će ih tračati i tako dalje. Takvi ih strahovi najviše koče u tome da priđu drugima.

Preuzeto s: www.youtube.com

Što se događa ljudima koji su socijalno anksiozni?

Ukratko: mnogo toga. 😀 Najviše ih muče misli koje smo već spomenule. Primjerice: „Što će misliti o meni?“, „Hoću li ispasti čudan?“, „Hoću li reći nešto glupo?“, „Hoću li znati što odgovoriti?“, „Što ako me nešto pitaju, a ja zablokiram?“ i tako dalje. Često osoba prilikom takvih promišljanja dolazi do negativnih iracionalnih zaključaka: „Mislit će da sam glup.“, „Ogovarat će me kasnije.“, „Neće htjeti ni pričati sa mnom jer sam ružna.“ Čak i ako se osoba odvaži na razgovor, kasnije je mogu mučiti misli poput: „Jesam li ispala normalna?“, „Što sada misle o meni?“, „Jesam li trebao nešto drugačije reći?“. Osim takvih promišljanja, njihovu anksioznost mogu pratiti i fizički simptomi poput drhtanja ruku i nogu, znojenja te crvenjenja. Može se dogoditi i da osoba počinje zamuckivati ili da joj misli „zablokiraju“ te da zanijemi.

Tipičan primjer socijalne anksioznosti možemo vidjeti u upitu jedne mlade osobe koja nam se javila. Svi su upiti anonimni, stoga nitko od nas ne zna o kome je riječ. 😊 Mladić je napisao sljedeće:
„Uvjek kad izađem vani imam osjećaj da će mi se neko rugati ili da će se nešto loše dogoditi. Posebno me muči strah od ismijavanja vršnjaka i osjećam veliku nelagodu kada imam kontakt sa tinejdžerima mog uzrasta. Jako sam povučen i stalno anksiozan…“

Slikovni rezultat za talking

Preuzeto s: www.clipartxtras.com

Razlikuje li se socijalna anksioznost od socijalne fobije?

Da! Fobija je mnogo teži oblik anksioznosti koji nam onemogućava normalan život. Socijalnu smo anksioznost već opisale, a socijalna bi fobija predstavljala i druge simptome poput izbjegavanja javnog prijevoza kako osoba ne bi došla blizu ljudi, izbjegavanja dizala, izbjegavanja bilo kakvih društvenih događanja gdje se pojavljuje veći broj ljudi i slično. Anksioznost nam predstavlja veliku nelagodu, ali ne utječe toliko negativno na naš život kao fobija. U skladu s time, s anksioznošću se možemo lakše nositi i lakše je se riješiti, dok je na fobiji potrebno malo više poraditi (često uz pomoć psihoterapeuta).

Savjeti za mlade o tome kako prići vršnjacima

Ako te strah prići drugima, stalno razmišljaš o tome da će loše misliti o tebi i izbjegavaš komunikaciju s njima, a u isto vrijeme želiš imati društvo, pročitaj naše savjete. Svi znamo da ono „opusti se, ne razmišljaj previše i jednostavno pričaj“ ne drži baš vodu kod osoba koje imaju takvih problema. Zbog toga ti mi donosimo nešto malo drugačije. 😊

  1. Pozitivno-negativno

Voljele bismo da prvo razmisliš o svim pozitivnim i negativnim stvarima do kojih te dovodi socijalna anksioznost. Koliko ima kojih i koliko ti je važno utjecati na smanjenje te anksioznosti? Do čega bi dovelo to, kako bi se osjećao/la da se nešto promijeni? Koliko bi ti lakše bilo u životu? Razmisli da te nije strah razgovarati s drugima. Da ti nije problem nekom prići i da možeš bez problema pričati o brojnim temama. Bi li volio/ljela da to možeš? Ako je odgovor „da“, spreman/na si za druge korake. 😊 Najvažnije je imati volju, znati da želiš nešto promijeniti i naposljetku ustrajati na toj promjeni.

  1. Prijevremeni pesimistični zaključci

Sjećaš se dijela u kojem smo pisale o negativnim pretpostavkama o tome što će drugi misliti o tebi ako razgovaraš s njima? Te su misli najveći razlog tvojeg odustajanja i stoga je potrebno utjecati na njih. Koliko možeš biti siguran/na u to da će misliti loše o tebi? Postoji li mogućnost da će sve proći okej? Mi mislimo da postoji. 😊Zašto bi se onda nepotrebno mučio/la? Znamo da jako teško utjecati na svoje misli, ali pokušaj svaki puta kada ti padne na pamet nešto poput „Ispast ću glup.“, „Neću im se svidjeti.“ i slično, registrirati to kao negativnu misao koja nije točna. Ti zapravo ne znaš hoće li se to dogoditi i ne postoji nikakav način da možeš znati to unaprijed. Što to znači? To podrazumijeva da će možda cijela situacija završiti pozitivno za tebe. 😊 Zbog toga, nakon što registriraš neku misao kao negativnu, pokušaj sam/a sebi reći nešto poput „To nije istina“ ili „To se neće dogoditi“. Nema smisla da neke ideje koje će se možda ostvariti uzimamo zdravo za gotovo i zbog njih propuštamo brojne pozitivne stvari u našim životima. 😊 Kada usavršiš upravljanje negativnim mislima, to ti može pomoći ne samo kod socijalne anksioznosti, već i kod brojnih drugih poteškoća.

  1. Odabir teme

Kada postaneš siguran/na da ti uspostavljanje komunikacije s određenim ljudima može donijeti mnogo dobroga i odlučiš se uhvatiti ukoštac s komuniciranjem, bilo bi dobro kada bi unaprijed razmislio/la o čemu bi mogao/la pričati. Nemoj nas pogrešno shvatiti, spontanost i opuštenost su dobra stvar, ali znamo da je osobi koju muči socijalna anksioznost to teško postići. Zbog toga razmisli hoćeš li se uključiti u razgovor koji vode tvoji vršnjaci ili ćeš sam/a započeti neku temu. Hoćeš li krenuti s nečim jednostavnijim poput pitanja što ste imali za domaću zadaću (unatoč tome što znaš odgovor) ili s nekim komentarom vezanim uz nešto što se trenutno događa (oko gradiva koje učite, ponašanja profesora, nekih situacija iz razreda ili grupe na fakultetu…). Odluka je na tebi. Nekima je lakše slušati  o čemu drugi pričaju pa se ubaciti svojim komentarom, a neki bi radije na početku pokušali razgovarati samo s jednom osobom.

  1. Neverbalna komunikacija

Neverbalna komunikacija odnosi se, najjednostavnije rečeno, na pokrete tijela. Ako te zanima, više o njoj možeš pročitati u našem članku u kojem smo se detaljnije osvrnule na nju. Nije važno samo ono što pričaš, već i kako se prilikom toga ponašaš, koje izraze lica imaš i slično. Ne bismo te htjele preplašiti s time da moraš istovremeno misliti na hrpu stvari, što bi te još više odvratilo od razgovora s drugima. Za početak je dovoljno da se smiješiš i pokušaš djelovati opušteno. Osmijeh je poprilično važan u komunikaciji jer se ljudi koji se smiješe doimaju simpatičnijima i privlačnijima. Međutim, ne zaboravi misliti o kontekstu! Ako razgovaraš o nečem tužnom ili nečem što te ljuti, logično je imati izraz lica koji pokazuje tugu, zabrinutost ili ljutnju. 😉

  1. Vizualizacija

Vizualizacija je nešto što često preporučujemo kao dobru pripremu za nošenje s problematičnim situacijama. Ona može biti vrlo korisna, ali samo ako se pravilno izvede. Potrebno je dobro se uživjeti u ulogu koju smo si zadali da bismo se pripremili na ono što namjeravamo učiniti. Nakon što si odabrao/la teme i osvijestio/la važnost neverbalne komunikacije, pokušaj zamisliti da zaista razgovaraš s određenom osobom. Zamisli gdje se nalaziš, što govoriš, što ti druga osoba odgovara… Ne boj se pričati i naglas, samo pripazi da te netko ne čuje. 😀 Što se bolje uživiš u situaciju i više puta ponoviš tu vizualizaciju, to ćeš biti spremiji/a na pravi razgovor.

  1. Odabir osoba

Nije kvantna fizika činjenica da se ljudi međusobno razlikuju. Postoje ljudi koji će govoriti loše čak i o svojim prijateljima iza njihovih leđa, a postoje i oni koji će pronalaziti nešto dobro i u onima koji im učine nešto nažao. S obzirom da imaš socijalnu anksioznost, bilo bi dobro da odabereš osobe za koje je manje vjerojatno da će te ignorirati ili izbaciti iz društva čim im se obratiš. Uvijek možemo naletjeti na ljude koji misle da su oni najbolji i teško primaju druge u vlastito društvo. Najmanje što ti treba jest da te takva osoba odbaci te da se osjećaš loše zbog toga, a ista stvar bi se dogodila i svakom drugom. Pokušaj razmisliti o tome tko je u tvojoj blizini drugačiji od toga. Tko ti se čini kao dobra i empatična osoba? Zapamti da nije važno biti popularan u društvu, važno je pronaći pravog prijatelja koji će biti uz tebe bez obzira na sve. 😊

Povezana slika

Preuzeto s: www.mariafresa.net

Za kraj želimo naglasiti da ovi savjeti ne mogu pomoći apsolutno svakoj osobi. Uvijek postoji nešto što odgovara jednoj osobi, ali ne odgovara drugoj. Također, kod težih oblika anksioznosti i socijalne fobije je ponekad potrebno porazgovarati sa stručnjakom. Međutim, ako misliš da bi mogao/la proći sve korake i okušati se u razgovoru s drugima, držimo fige da će sve dobro proći! I slobodno nam javi kako je bilo. 😊

 

Objavljeno: 17/09/2018

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 0    Average: 0/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!

One Comment on “Socijalna anksioznost – kako prići vršnjacima?”

  1. Pingback: Socijalna inteligencija - Podrži me

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *