Emocije su dio nas, vjerni su pratioci svih događaja u našem životu, htjeli mi to ili ne. Ne možemo ih izbjeći, ali možemo naučiti kako se nositi s turbulencijama i olujama u nama. Ponekad se možda zapitamo je li to što osjećamo malo pretjerano ili pak mislimo da bi trebali osjećati nešto više u određenom trenutku. Iako se svaki čovjek nosi sa svojim problemima i emocijama na malo drugačiji način, ipak postoje određene granice onog prihvatljivog u našem društvu. Isto tako, s obzirom na gore spomenute probleme, različiti ljudi će na različite načine rješavati te probleme, neki će smatrati da se potpuno sami moraju nositi s tim problemom/ima – inače će ispasti nesposobni, a neki će rado tražiti savjet ili pomoć njoj drage i bliske osobe ili pak potpunog stranca.

Zašto i kada?

Savjetovanje, problemi, emocije, rješenja

Preuzeto s: www.mindingthebedside.com

Jeste li se ponekad zapitali bi li bilo lakše da vas savjetuje neka stručna i profesionalna osoba vezano uz problem koji imate? Jeste li pomislili da bi na taj način lakše riješili i nosili se s problemom i emocijama? Jeste li možda pomislili da bi zapravo lakše donijeli bolju i efikasniju odluku? Sada dolazimo do ključnog problema. Savjetovanje je u našem društvu skoro pa tabu tema. Nije li? Posebno kod starije populacije. Nekako kao da je savjetovanje oznaka za neku vrstu ludosti. Aha, ona ide na „razgovore“, nešto nije u redu s njom. To su predrasude. Ljudi često ne znaju o čemu pričaju, pričaju samo da bi pričali, a s tom svojom pričom lako mogu povrijediti nekoga. Ako nije problem reći da idemo na neku pretragu, vađenje krvi ili nešto slično kod doktora opće ili neke druge medicine, zašto je toliki problem sa savjetovanjem ili terapijom? No, nije svugdje tako. Ljudi u inozemstvu bez problema podijele s drugima da idu na savjetovanje, možda čak i s ponosom govore da imaju osobnog psihoterapeuta ili psihologa, čak i psihijatra. Zašto je to tako? Prihvaćanje pomoći druge osobe, prihvaćanje i odlazak na savjetovanje ili pak sudjelovanje u bilo kojem obliku savjetovanja, grupnog ili individualnog tretmana je teško. To je proces na koji se nije lako odlučiti. No, moramo prihvatiti da je normalno potražiti pomoć, potražiti savjetovanje, neki oblik tretmana koji odgovara nama kao osobama, pogotovo ako uviđamo da jednostavno „pucamo po šavovima“, ne znamo „gdje nam je glava, a gdje rep“ niti što i kako dalje. Kada prihvatimo da sami ne možemo dalje, kada prihvatimo da su nam obitelj i bliske osobe podrška ili pak ako ne dobijemo podršku bliskih osoba, možemo istražiti što je to što nas muči. Nekada naši problemi nadilaze mogućnosti nama bliskih osoba. Možemo čak i na internetu pronaći neka rješenja naših problema, čak i poprilično efikasna rješenja. No, na žalost, za neke probleme teško možemo naći konkretno rješenje, pogotovo ako se sami moramo nositi s tim.

Kako?

Najlakši korak je pronaći neku udrugu čija je djelatnost ono što vas muči, vidjeti rade li oni savjetovanje te možete li dobiti pomoć telefonski, e-mailom ili pak morate doći osobno u udrugu. Najteži korak je zaista i poslati e-mail ili nazvati udrugu koju ste pronašli. No, kada to savladate, na dobrom ste putu. U udruzi možete odlučiti je li to za vas ili nije, odgovara li vam osoba s kojom ste razgovarali ili koja vam je ponuđena za savjetovanje ili ne. Važno je naglasiti da je savjetovanje anonimno pružanje profesionalne podrške i pomoći. Psihoterapeuti u udrugama su završili određene terapijske škole te znaju što rade, mogu pretpostaviti s čime se trenutno borite i najbolje će razumjet vaše probleme, pružit će vam podršku i vodit će vas prema rješavanju vaših problema, nedoumica ili strahova. Savjetovanje također može biti besplatno ili uz određenu naknadu, a to je najbolje pitati u udruzi, te vidjeti možete li na neki način dobiti besplatno savjetovanje ukoliko udruga provodi samo savjetovanje uz plaćanje. Uz to, dodatne su opcije da se obratite svom liječniku opće prakse koji će vas dalje znati uputiti – trebala bi postojati mogućnost razgovora s psihijatrom u svakom domu zdravlja ako smatrate da vam je on potreban ili nemate nikog drugog u blizini kome se možete obratiti, te svakako postoje razne privatne ordinacije koje nude seanse sa psihoterapetima (no one se uvijek naplaćuju). Također, prema našim saznanjima, Filozofski fakultet u Zagrebu ima besplatno savjetovanje za studente, a u sklopu Sveučilišta u Zagrebu postoji i Centar za savjetovanje i podršku studentima kojem se također svi studenti mogu javiti. Ne bi bilo loše, ako studirate, da istražite opcije koje vaš fakultet ili Sveučilište pruža. U slučaju da još uvijek idete u školu, za pomoć i razgovor možete se obratiti stručnom suradniku u svojoj školi. To mogu biti socijalni pedagozi, pedagozi ili psiholozi. Ako vam oni ne mogu pomoći, trebali bi vas moći dalje uputiti. Sada ne možete reći da imate malo ili nimalo opcija, zar ne? 🙂

Isto tako, uz osobu koja će vas voditi kroz proces, možete odabrati je li za vas grupna ili individualna terapija. Uz te, postoje i obiteljske te partnerske terapije.

Grupno savjetovanje, psihoterapija, tretman

Preuzeto s: www.klinfo.rtl.hr

Grupna terapija ili tretman je onaj u kojem manja skupina sudionika (5-8, a nekad i do 12) rade na nekom zajedničkom problemu. Te osobe se često moraju nositi sa sličnim životnim izazovima ili problemima, te takva grupa omogućuje osvještavanje da niste sami u tom problemu i da niste jedini koji se s nečim takvim nosite. Anonimnost, povjerljivost i privatnost sudionika je djelomično omogućena u smislu da vas nitko osim voditelja grupe neće znati po imenu i prezimenu (osim ako vi to sami ne odlučite podijeliti s grupom), ali uvijek postoji mogućnost da slučajno u grupi sretnete nekoga koga poznajete ili pak kasnije u životu sretnete osobu s kojom ste bili u grupi. Povjerljivost se odnosi na dio da se od svakog člana grupe traži da potpiše “Ugovor o povjerljivosti” u kojem se slaže da ono što čuje u grupi ostaje u grupi.

 

Individualno savjetovanje, psihoterapija, tretman

Preuzeto s: www.123rf.com

Individualna terapija, odnosno tretman je onaj u kojem je sudionik sam s terapeutom ili savjetodavateljem te s njim radi na nekom problemu. To može biti u okviru neke psihoterapije (kognitivno – bihevioralna terapija, realitetna terapija, geštalt terapija, terapija igrom za one najmlađe, dječja i adolescentna psihoterapija i druge) ili ne mora. Svaka ta psihoterapija ima određene postavke na temelju kojih gleda na problem, razmišljanje, emocije, percepciju te ponašanje. Na vama je da odlučite odgovara li to vama ili ne, te se možete i predomisliti ako otkrijete da ne možete raditi na taj način. Anonimnost, povjerljivost i privatnost sudionika je također omogućena.

Treba napomenuti da će nekome biti dovoljan jedan razgovor, nekome 5-10, a nekome godinu dana. Stvar je u tome da smo svi različiti, svi imamo neki svoj način gledanja na svijet oko sebe i na ono što nam se događa. Najteže je prihvatiti da imamo problem, a ako posegnemo u svoje misli, bez sumnje znamo da imamo problem i da nam treba pomoć. Samo to do tada nismo osvijestili, najčešće zbog straha, neodobravanja, predbacivanja ili pak nekih naših predrasuda. Usudite se tražiti pomoć, bit će vam lakše i ljepše u životu.

Uz sve to, uvijek se možete obratiti nama za savjet ili pomoć putem obrasca za upit ili direktno na e-mail sm.savjetovanje@gmail.com, a rado ćemo vas i dodatno informirati ako tražite neko savjetovanje za sebe ili vama blisku osobu u vašoj blizini.

Objavljeno: 24/7/2017

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 0    Average: 0/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *