Vjerujemo da su svi u nekom periodu života (neovisno o godinama) bili suočeni s raznolikim očekivanjima okoline, pritiscima kod izbora i donošenja konačnih odluka. Bilo da je riječ o odabiru srednje škole ili studija koji ćete upisati, odabiru između dva ili više posla, odluci o tome želite li ostati s partnerom/icom itd., sve su to situacije koje svi mi prolazimo prije ili kasnije. Pri tome je okolina ta koja ponekad postavlja pred nas određena očekivanja, nameće nam svoje standarde i pravila koja možda nisu u skladu s našim idejama, željama i odlukama. Kada je kasno za promjenu ranije donesenih odluka, kada možete promijeniti mišljenje u svezi izbora koji ste napravili te kakva su zapravo unaprijed postavljena očekivanja – pročitajte u nastavku.

Očekivanja – koliko ona utječu na nas?

Pojam očekivanja svima je već dobro znan, a kroz razna iskustva vezujemo ga uz očekivanja postavljena od strane roditelja, obitelji, prijatelja, profesora, trenera, poslodavca itd. Neovisno o tome tko postavlja očekivanja, ona su uvijek nekako „najbolja“ za nas, ona predstavljaju nešto što drugi misle da bi bilo super da napravimo, odlučimo, poduzmemo. Pri tome ističemo pojam „najbolja“ jer su upravo to zamke u koje gotovo svakodnevno upadamo, jer postavljamo pitanje: tko zna što je najbolje za nas i kako netko može znati što je najbolje za nas? Samo mi sami znamo što je najbolje za nas i nitko drugi ne može znati što je najbolje za nas. Uz to, očekivanja od drugih mogu samo dovesti do razočaranja, jer kolika je vjerojatnost da netko ispuni baš sve što želimo ili priželjkujemo? Gotovo nikakva. Prema tome, smanjite očekivanja od drugih, povećajte očekivanja od sebe i time izbjegnite sve potencijalne svađe, nezadovoljstva i druge manje ugodno emocije.

Neon Signage

Izbori i odluke – kad je kasno promijeniti mišljenje?

Jeste li nekad bili nesigurni kod donošenja odluka o tome koji studij odabrati, koju srednju školu upisati, koji posao odabrati…? Jeste li nekad bili zbunjeni zbog postavljenih izbora i zatražili neku nepristranu osobu za pomoć i mišljenje? Vjerujemo da ste se već susretali s takvim problemima i vjerojatno ćete se još i susretati, što je sasvim normalno i uobičajeno. No, pri tome budite svjesni da je svatko od nas konačni donositelj odluke, konačni izbor je na nama i mi smo oni koji će se nositi s posljedicama. Prema tome, sasvim je normalno i prihvatljivo da smo ponekad zbunjeni, nesigurni, nezainteresirani, a s druge strane nekad hrabri, ustrajni i sigurni. To je sasvim prihvatljivo i uobičajeno kod svakog od nas.

Situacija se promijenila, očekivanja su drugačija, izbori se mijenjaju, odluke se odgađaju – što sad?

Vjerujemo da svi mi imamo jednog prijatelja ili prijateljicu koji točno znaju što žele raditi i postići u životu te rade sve kako bi u tome uspjeli. Znati što želimo raditi, postići, završiti… to je sasvim u redu. Sukladno tome, sasvim je u redu i ne znati što želimo. Isto tako je skroz ok promijeniti mišljenje nakon nekog vremena ili ga promijeniti nakon što probamo ono što želimo i potom odustanemo. Hoćemo li se predomisliti nakon 1 dana, 1 mjeseca, 1 godine ili kad već, to ovisi o nama samima, što je skroz ok i prihvatljivo. Naime, nekad nam treba vremena, tražimo se, isprobavamo, testiramo, nismo sigurni… sve je to ok i prihvatljivo jer se veže uz periode traženja samoga sebe. Koliko će dugo trajati, hoćemo li u konačnici pronaći ono što je najbolje za nas ili ne – to je na nama. Tko god govori da nismo u pravu, da bi trebali drugačije, taj je u krivu zato jer je svatko od nas krojač svoje sudbine i svatko od nas donosi najbolje odluke za sebe u danom momentu. Pokušavajte, istražujte, ispitujte, mijenjajte, tražite, ulažite trud i vrijeme, učite, uvijek idite dalje i ne odustajte od sebe.

Success, Stairs, Determination, Career, Ambition, Rise

Srednja – faks – posao – mirovina – mora li to doista ići tim redom?

Često se susrećemo s nametnutim idejama o tome kada se trebamo školovati, kada raditi, ići u mirovinu… Riječ je o nekom “definiranom“ principu razmišljanja koji uz sebe veže unaprijed određen redoslijed života, i ako to ne slijedimo, onda se nešto opako i čudno događa s nama. Je li to doista tako? Moramo li slijepo slijediti tu ideju? Naravno da ne moramo! Sasvim je normalno i prihvatljivo ponekad produžiti školovanje, uzeti si pauzu od svega i/ili upisati apsolventsku godinu, skroz je ok zaposliti se nakon srednje škole i kasnije, ako to želimo, upisati fakultet. Isto tako je skroz ok odlučiti se za studij u nekom periodu života, za vrijeme radnog odnosa itd. Vremena su se promijenila, stil i tempo života su se promijenili, prema tome i mi se mijenjamo i neka ranije utvrđena „pravila“ više ne vrijede. Zato isprobavajte nove stvari, pogriješite, živite i u konačnici odlučite kada je pravo vrijeme da poduzmete slijedeći korak i donesete novu odluku. Pri tome želimo naglasiti da to NE uključuje izbjegavanje poslova, odgovornost i obaveze, već osamostaljivanje, preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.

Imaš već toliko godina i još uvijek si solo?

Kad se s nekim sretnemo nakon duljeg vremena, gotovo je neizostavno pitanje: „Kako ljubav?“ i ako odgovorite da solirate onda se svi čude, kao da je to nešto čudno. Neovisno o tome jeste li srednjoškolac, ušli ste u rane dvadesete ili ste već blizu trideset, uopće nije važno imate li partnera ili partnericu ili ne. Biti solo je sasvim normalno i prihvatljivo iz više razloga, a među kojima su oni najvažniji: upoznajete sebe i druge ljude, učite, mijenjate se, istražujete, definirajte neke kriterije i isprobavate… Sve je to sasvim u redu i neka to vrijeme upoznavanja i „istraživanja“ samih sebe traje baš onoliko dugo koliko vama treba. Nakon što završimo s tim procesom introspekcije i otkrivanja postat ćemo spremni za ulazak u ozbiljnu vezu, znat ćemo cijeniti kvalitete i poštovati drugu osobu, jednako kao i sebe. Prema tome, nema potrebe za žurbom, dajte si vremena, uživajte te poštujte sebe i druge oko sebe.

Ako ste u vezi dulje vrijeme – a kad će svadba/djeca?

Riječ je o još jednom vrlo škakljivom i neugodnom pitanju koje se često postavlja i nameće mladim parovima. Osim što izazova neugodu, takvo pitanje ne zahtijeva odgovor jer se on tiče samo i isključivo partnera. Osim što nam ga drugi postavljaju, mediji i društvene mreže isto tako posrednim putem šalju poruke koje se mogu tumačiti na raznolike načine, a što ne doprinosi donošenju vlastitih izbora u pogledu sklapanja braka i osnivanja obitelji. Zato, imajmo na umu da mi sami odlučujemo o tome kada ćemo sklopiti brak i hoćemo li ga uopće sklopiti, hoćemo li imati djecu te ne trebamo drugima polagati račune o tome.

Selective Focus Photography of Four Pawn Chess Pieces

Slijedi primjer svojih roditelja i bit će ti dobro

Hm, koliko se zamki krije u jednoj tako jednostavnoj rečenici? Zasigurno jako mnogo. Svatko je kreator vlastite sreće i svatko donosi najbolje moguće izbore za sebe – što znači da izbori i odluke naših roditelja uopće ne moraju biti najbolji izbori i za nas. Od toga hoćemo li naslijediti obiteljsku firmu ili ne, hoćemo li se baviti istim zanimanjem kao i roditelji ili nešto treće, važnije je da slijedimo vlastite snove i ambicije, da svoje ideje pretvaramo u djelo te da se školujemo, a kasnije i radimo posao koji volimo i u kojem uživamo. Kako će to drugi doživjeti i što će o tome misliti ne predstavlja naš problem sve dok su ne ugrožavamo vlastiti život i zdravlje.

Odužite se roditeljima i obitelji za ono što su oni tebi dali – ali zašto?

Mediji, društvo, naša obitelj i mnogi drugi koji nas okružuju nam često serviraju ideju o tome kako je naša dužnost i obaveza skrbiti o roditeljima i obitelji te im pomagati. Naravno, ljudski je i humano pomagati drugima, a osobito svojim najbližima, no u svemu pa tako i u tome postoji mjera i postavlja se pitanje moramo li mi to doista. Kao što smo i prije navele, lijepo je i širokogrudno pomagati drugima, ali i to ima svoju mjeru koju sami za sebe definiramo, sukladno mogućnostima i drugim elementima. U svemu tome želimo naglasiti da svatko za sebe odlučuje u kojoj mjeri će „polagati račune“ roditeljima i obitelji, koliko će „sebe dati“ u taj odnos.

Na samom kraju želimo još jednom istaknuti da svatko od nas za sebe odlučuje što će i kako raditi, a da pri tome ne ugrožava druge i sebe. Svatko bira ponašanja, obrazovanje, poslove… temeljem vlastite odluke i uvijek biramo ono što je najbolje za nas u nekom trenutku. Naravno, kako se mi mijenjamo, mijenjaju se naši obrasci razmišljanja, naši ciljevi i poimanje drugih… To je skroz ok i zato budimo otvoreni prema promjenama, prema prihvaćanju, prema raznolikim izborima i mogućnostima koje nam se nude.

Piše: Lorena Rukav mag.paed.soc.

Objavljeno: 07/10/2019

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 3    Average: 5/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.