Mediji često šalju raznovrsne i mnogobrojne poruke u svijet, a definicija medija bila bi da je to kanal kojim se prenosi neka poruka, odnosno suvremeno sredstvo kojim se prenosi informacija (D. Jurčić, 2017) (Više pročitajte na: “Teorijske postavke o medijima – definicije, funkcije i utjecaj”). Prema istoj autorici cilj medija je zadovoljavanje potreba ljudi da budu obaviješteni o važnim društvenim procesima i relevantnim događanjima, a preko njih se prenose informativni, edukativni i zabavni sadržaji koji imaju utjecaja na svaku osobu (bilo svjesno ili nesvjesno). Same medije možemo podijeliti na televiziju koja gledateljima nudi informacije (ali i zabavu), radio koji nudi to isto ali samo u auditivnom sadržaju, te razne tiskovne sadržaje – novine, knjige i stripove. Novine, za razliku od knjiga i stripova nude informativni sadržaj, neke izlaze na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi, a uz vijesti sadrže  i reklame te plaćene oglase.

Sve to može itekako utjecati na naš život – pozitivno i negativno. Autori se uglavnom ne slažu oko tih utjecaja te neki navode da svaki pozitivan utjecaj ima i negativan. Tako na primjer prikaz nekog stila života ljudi u nekoj stranoj zemlji može pozitivno utjecati na razini informiranja na koji način drugi ljudi žive, čime se bave i slično, a u isto vrijeme to kod nekih može izazvati ugodne, a kod drugih neugodne emocije. To se može dogoditi ako netko tko prima tu informaciju živi lošijim standardom od ljudi iz medijskog sadržaja, pa se mogu osjećati nelagodno, neuvaženo, nezadovoljno i slično. O pozitivnim i negativnim utjecajima medija pišu i Barbara Kolucki i Dafna Lemish na portalu medijskapismenost.hr, te navode da mediji sami po sebi nisu dobri ili loši.  S jedne strane – one pozitivne, znanstvenici i javnost, govore navedene autorice, medije smatraju vrlo pozitivnima jer mogu obogatiti živote, promijeniti nezdrave vrste ponašanja, potaknuti maštu i kreativnost, proširiti znanje i obrazovanje, poticati toleranciju i uključivanje u društvo, smanjiti razliku među društvenim slojevima i doprinijeti cjelokupnom razvoju društva. Druga strana medalje je da se pojavljuje sve veća zabrinutost da mediji mogu zatupiti osjetila, zakočiti maštu i spontanu igru kod djece, proizvesti neosjetljivost na tuđu patnju, poticati destruktivne vrste ponašanja, održavati stereotipe, dovesti do propadanja moralnih vrijednosti, te doprinijeti otuđenju od društva.

Moramo priznati da je njihov popis negativnog utjecaja medija poprilično velik, zar ne? Možda čak i veći od onih pozitivnih. Što je to što medije čini tako utjecajnima? Možda utjecajnijima od same riječi uživo upućene od poznanika? Iz kojeg razloga smo toliko pod utjecajem medijskog sadržaja? Zato jer je svuda oko nas, nemoguće ga je zaobići? Ili pak zato jer smo povodljiva ljudska bića koja će radije primati medijske sadržaje nego zaista kritički promisliti o primljenome?

Sadržaji koje primamo većinom su neutralni, a sami ljudi ih tumače ovisno o kontekstu, raspoloženju, individualnim osobinama, razini kritičkog promišljanja i drugim čimbenicima. No, neke reklame i oglasi mogu biti itekako utjecati na naše stavove, mišljenje i ponašanje. Jeste li nekad razmislili o crtićima, filmovima i serijama punih nasilnog sadržaja? Što je definiralo vaš stav oko toga događa li se to zaista u svijetu (najčešće Americi), mislite li da se kaznena djela češće događaju nekim osobama prema etničkom podrijetlu,, dobi, spolu, kvartu u kojem osoba živi, boji kože ili nekom drugom kriteriju? Jeste li promislili zbog čega imate takav stav?

Mediji

Preuzeto s: www. undergroundmagazin.hu

Zato jer ste to toliko puno puta vidjeli na nekim televizijskim programima te razvili stereotipe i predrasude ili pak zato jer je to dokazana činjenica? Djeca su posebna priča u cijelom kontekstu nasilja u medijskim sadržajima. Sve je više dokaza da nasilje na televiziji, filmovima i videoigrama utječe na: njihovo ponašanje – dolazi do povećanja agresivnog ponašanja; psihičko zdravlje – dolazi do povećanja straha i tjeskobe u stvarnosti; društveni život – dolazi do smanjene osjetljivosti na tuđu patnju, kao i potvrde da je nasilje najbolji način za rješavanje sukoba. Naravno, isti sadržaji ne utječu na djecu i mlade u jednakoj mjeri i na jednak način, a taj utjecaj ovisi o različitim čimbenicima.

Mediji također šalju različite poruke o tome kako se trebamo ponašati, što trebamo osjećati, te kako trebamo izgledati. Tako se muškarci često prikazuju kao snažni, izgrađenih mišića i visoki, te djevojke kao slabe, plahe, određenih tjelesnih proporcija (90:60:90), odnosno visoke i vitke. Navedeno uvelike može utjecati na poimanje vlastitog tijela kao zgodnog ili manje zgodnog, na naše mišljenje čemu trebamo težiti. Pri tome se trebamo zapitati tko je odlučio da se muškarci trebaju ponašati i izgledati na jedan način, a djevojke na drugi? Kako spriječiti uspoređivanje s najčešće retuširanim i uređenim fotografijama poznatih ljudi? Jesu li oni mjerilo kojem želimo težiti? Trebaju li biti? Ili pak moramo biti svjesni genetskih predispozicija na koje ne možemo utjecati, te pozitivnih težnji ka osnaživanju vlastitog tijela, poboljšanju sebe bez obzira na izgled drugih ljudi zato jer to želimo, naspram onih negativnih? Želite li se zaista uspoređivati s izglačanim nogama i stražnjicama bez celulita – povećanim ili smanjenim ovisno o potrebama, povećanim usnama, smanjenim trbuhom i slično? Neka naša poruka za žene i muškarce je da zaista kritički promisle o fotografijama koje gledaju jer zaista mogu utjecati na sliku vlastitog i tuđeg tijela.

Mediji

Preuzeto s: pinterest.com

Zabuna i pogrešaka može biti kod oba spola. Tako se djevojke mogu opterećivati jer nikada neće izgledati kao neka poznata glumica/pjevačica/influencerica, dok mladići mogu imati nerealna očekivanja od stvarnih djevojaka koje susreću u stvarnom životu. To može biti zaista frustrirajuće. Težiti ka nečemu što vrlo vjerojatno ne postoji – jer nitko nije savršen ili pak očekivati nešto što ne (ili vrlo rijetko) postoji. Navedeno posebno može utjecati na mlade u adolescenciji, u vrijeme formiranja stavova o vlastitom izgledu, ali i velikih promjena. No, s druge strane, neke poznate osobe iskaču iz gomile te pokazuju pravo izdanje vlastitog tijela te ga uspoređuju s onim koje smo navikli gledati, a ta razlika je poprilično velika. Osoba je i dalje ista, no s izglačanim „nedostacima“ koje nisu htjeli pokazati. To je vrlo pozitivan iskorak, kao i pozitivne poruke koje poznati šalju „običnim ljudima“ – da i oni, kao i svi mi, imaju “nedostatke”.

Uz sve te moguće negativne utjecaje, mediji mogu potaknuti promjene! Zasigurno ste primijetili reklame kampanje „Uključi savjest – ponekad djeci treba reći ne!“ na plakatima i televizijskim reklamama koje prikazuju djecu i mlade različite starosne dobi te osvještavaju koliko starije mogu izgledati 16-ogodišnjaci, te da treba paziti prilikom prodaje ili olakšavanje kupnje alkoholnih ili duhanskih proizvodima mladima koji izgledaju kao da bi mogli biti punoljetni. Tu su i Unicefove reklame „Birajmo što gledamo“  koja poručuje da djeca upijaju kao spužve te da treba birati koje sadržaje će gledati.

Sve navedeno može biti vrlo obeshrabrujuće upravo iz razloga što su mediji svuda oko nas te ne prođe dan a da nismo pod utjecajem televizije, radija, tiskovina ili Interneta. Naša poruka je da kritički promišljate o primljenim sadržajima, odlučite je li to dobro za vas, zapitajte se kakav utjecaj primljeno ima na vaše mišljenje, ponašanje i osjećaje. Potaknite sebe i druge na promišljanje o pitanjima koja vam postavljamo u članku, a više zanimljivih sadržaja možete pročitati i na portalu Medijska pismenost.

Objavljeno: 30/04/2018

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 0    Average: 0/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *