Jovo: Previše sam depresivan, ne izlazim nigde,  okolina mi ide na živce i najradije bih se odselio što dalje.Želim da nađem prijatelje i da se provodim a ne da po ceo dan sedim  u kući ili se  družim sa psom koji me gleda kao da me razume. Pri upoznavanju sam povučen i stidljiv, ali kad nanjušim okolinu onda pričam bez prestanka .
Dok u školi to nije slučaj pa svi milse da sam povučen (što me jako nervira). Od početka sam u odelenju bio “crna ovca” po pitanju društva, uvek odbačen i  komunikacija koju imam je svedena na minimum i većinom je nešto u vezi škole.Ako nešto progovorim čude se i u fazonu su “ovaj je konačno progovorio” i to me izluđuje…Izgleda da me je pubertet baš drmnuo. Ubrzo  punim  17 godina i ne mogu da verujem da je vreme ovako brzo  proletelo.Nadam se da će ovaj pakao proći i da ću konačno moći živeti bez problema.

Srdačan pozdrav i hvala unapred!

 

Dragi Jovo,

jako nam je žao što imaš takve probleme s okolinom i što si uz sve to depresivan. Međutim, pohvaljujemo tvoju inicijativu za traženje pomoći jer je za to potrebno imati hrabrosti. Prema tome, izuzetno nam je drago što si skupio hrabrost i priznao da ti komunikacija s kolegama u razredu predstavlja poteškoću, jer je priznanje na neki način prvi korak za rješavanje problema.

Sve poteškoće koje si nabrojao sastavni su dio puberteta i odrastanja. Gotovo svi mladi susreću se s takvim i sličnim problemima, samo što je kod nekih problem teži, odnosno više utječe na njihove živote, a kod nekih malo manje utječe na njihovu svakodnevicu.
Temeljem toga što si napisao stekle smo dojam kako želiš imati prijatelje s kojima bi se zabavljao, no istovremeno si povučen, stidljiv, ne izlaziš nigdje i svi ti idu na živce. Ne znamo jesi li možda razmišljao o tome, no nama se čini da je riječ o začaranom krugu u kojem se sve loše ponavlja, a ono što želiš se ne ostvaruje. Stoga te na samom početku želimo potaknuti na promišljanje o tome kako tvoje ponašanje utječe na druge i možeš li ti mijenjati tuđe ponašanje, čime bi se promijenila i tvoja komunikacija s drugima iz razreda? Iz onoga što si napisao proizlazi da si zapravo komunikativan i da voliš pričati, ali pred nekom drugom ekipom, a ne onom iz škole. U tom pogledu drago nam je zbog toga što ti ipak komunikacija s drugima ide od ruke u nekom kontekstu i želiš se uključiti u socijalne aktivnosti. S druge strane, u školi nailaziš na manjak podrške i razumijevanja od kolega, a i sam si istovremeno ljut kada te na neki način zadirkuju i to umotaju u svojevrsnu „pohvalu“ zbog toga što si nešto rekao. Naime, činjenica je ta da nemaju svi ljudi oko nas razumijevanja za drugačije, povučenije osobe, u kojima čuči netko tko zapravo želi društvo. Također, mnogi oko nas često ne znaju odabrati prave riječi kojima bi izrekli nešto lijepo, već koriste one teške i njima povrjeđuju sugovornika. Uz to, trebaš biti svjestan činjenice da tuđe ponašanje ne možeš mijenjati, ali promjenom svojeg ponašanja i odnosa prema toj osobi možeš pridonijeti poboljšanju ponašanja druge osobe prema tebi. Pretpostavljamo da ti to sad zvuči čudno i gotovo nemoguće, no, vjeruj nam da je u praksi zapravo vrlo korisno. Kako bi razumio o čemu govorimo uzmi sebe za primjer, uzmi svoj opis koji si nam dao i ono što ti zapravo želiš. Problem s kojim se suočavaš odnosi se na nedostatak vještina ili možda snage da tvoja društvena strana izađe na vidjelo u školi, kako bi se poboljšala tvoja komunikacija s vršnjacima. Odnosno, postoji razlika između onoga što želiš i onoga što pokazuješ/predstavljaš drugima i muči te što ne možeš uskladiti te dvije strane. Sada uzmi kao primjer nekog kolegu iz razreda i razmisli o njegovim riječima i ponašanju prema tebi, i tada se zapitaj što on zapravo želi postići. Želi li te doista povrijediti ili te možda pokušava potaknuti na to da budeš aktivniji i komunikativniji, samo što ne zna kako da to najispravnije napravi? Možda pogrešnim odabirom riječi zapravo želi ispasti frajer, ali duboko u sebi zna da to nije ispravan način. Moguće je da ga tvoj povučeni stav na neki način odbija, iako u tebi vidi priliku za dobrog prijatelja, ali ne zna ti pristupiti. Mnogo je mogućnosti o kojima se može raspravljati. Vjerujemo da si iz ovog primjera uvidio sličnost sa svojim problemom, odnosno često ne znamo što se doista krije u osobi sve dok ju ne upoznamo jako dobro. Stoga takve osobe ne treba odmah osuđivati ili donositi o njima pogrešne zaključke, već im je potrebno dati šansu.

U tom pogledu potičemo te da prije svega pokušaš razmisliti o tome što i kako možeš promijeniti u svojem ponašanju da bi bio „privlačniji“ za komunikaciju svojim kolegama iz razreda, a time i drugim potencijalnim prijateljima. Trebaš li se možda više smijati, spontano uključiti u neke razgovore/rasprave, možda bi trebao češće nešto reći i time s vremenom smanjiti „šokove“ svojih kolega, jer eto, ti znaš govoriti. 🙂 Uz sve navedeno, možda bi svog psa mogao povremeno povesti u šetnju, pri čemu možete šetati parkom ili po nekim drugim mjestima za koje znaš da na njima možeš sresti druge ljude. Komunikacija s drugima može se pojaviti na mjestima gdje to najmanje očekuješ. 🙂 Također, ne bi bilo loše kada bi razmislio o tome što te zapravo privlači, u smislu hobija ili sporta, što dovodi do toga da bi se mogao početi baviti nečim što te privlači ili što si oduvijek želio naučiti. Navedeno bi za tebe moglo biti dobro, prije svega zato što bi se malo maknuo od kuće i ukućana. Druga pozitivna stvar jest da gibanje dokazano pridonosi boljem osjećaju, a također bi mogao u miru razmisliti o nekim stvarima koje su ti se taj dan dogodile. Osim toga, baveći se nekim aktivnostima mogla bi se vježbati spontana komunikacija. Neizostavna je mogućnost da tijekom šetnje sa psom, tijekom bavljenja nekim hobijem/sportom upoznaš drage i zanimljive ljudi koji imaju slične interese kao i ti. Tu se otvara mogućnost za stjecanjem novih poznanika s kojima bi mogao vježbati komunikaciju. Nadalje, spontanu i neobaveznu komunikaciju, odnosno „small talk“ možeš primijeniti u raznim situacijama i to možeš smatrati jako dobrom vježbom za sve buduće komunikacije. Sigurno će ti u početku biti jako teško, možda nećeš imati što reći, ali kratki razgovor o psu, brizi o njemu, o trenutačnom vremenu, poteškoćama koje ti zadaje novi hobi/sport nikada nisu na odmet. Tako možeš iskušavati sam sebe, možeš vježbati svoje vještine, razmisliti o izrazu lica koji si imao, o riječima koje si odabrao… Time prije svega pokazuješ sebi i drugima da zaista možeš biti komunikativan i društven, iako te drugi tako ne doživljavaju, a ujedno vježbaš i time si stvaraš bolje uvjete za ostvarivanje spontanog razgovora s kolegama iz razreda i drugim vršnjacima/poznanicima. Možda tako i upoznaš neke nove, zanimljive ljude s kojima kasnije možeš provoditi slobodno vrijeme.

Nakon svega što smo napisale želimo naglasiti kako ćeš u tom procesu sigurno nailaziti na brojne poteškoće poput toga da ti se neće dati otići u šetnju, na trening ili neko okupljanje vezano uz hobi, možda će te biti sram započeti spontani razgovor i možda će te drugi čudno gledati ili im neće biti jasno što pokušavaš. No, neka te to ne obeshrabri jer ćeš sigurno naići na nekoga tko će prihvatiti takav razgovor, nekoga tko će ti svojom komunikacijom dati dobre primjere koje možeš kasnije iskoristiti i slično. U svakom slučaju, vrlo je važno da ne odustaneš, već da ustraješ i daješ sve od sebe. Velike se promjene ne događaju preko noći, već korak po korak, i zbog toga si trebaš dati vremena. Uz to, s godinama će se vjerojatno neke stvari kod tebe promijeniti i sigurno će se negativan utjecaj puberteta malo smanjiti.

Nadamo se da smo ti svojim odgovorom barem malo pomogle i da će ti naši savjeti pomoći. U slučaju da imaš dodatna pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno slobodno nam se ponovno javiš.

Za kraj bismo te zamolile da ispuniš jednu kratku anketu kako bismo vidjele jesmo li ti uspjele pomoći i što bismo u budućnosti mogle promijeniti da bolje odgovaramo na dobivena pitanja. Anketi možeš pristupiti OVDJE. Hvala ti! ?

Lijep pozdrav od tima Podrži me! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *