Prije nego što uđemo u pubertet, ne postavljamo si pitanja poput toga tko smo, kako utječemo na druge osobe, kako drugi utječu na nas same itd. U pubertetu  se u našem organizmu događaju mnoge promjene koje su vrlo nagle – naše se tijelo mijenja, kao i naše ponašanje, naši interesi… Prijatelji i okolina kao takva počinje drugačije gledati na nas. Kako smo postali više usmjereni na okolinu i na to što drugi misle o nama, počinjemo reagirati na to, kako vlastitim ponašanjem – tako i razmišljanjem. Više razmišljamo o tome kakav dojam ostavljamo na druge ljude – jesmo li im se svidjeli, što misle o nama, trebamo li drugi put nešto drugačije napraviti?

Poistovjećivanje sa stvarima

identitet

Preuzeto s: www.voicesofyouth.org

U adolescenciji mladi počinju više pažnje pridavati materijalnim stvarima poput odjeće i tehnologije, te vanjskom izgledu. Ljudi u oglašavačkoj industriji znaju jako dobro da ako žele prodati određene predmete koji osobama nisu potrebni, moraju ih uvjeriti kako će ti određeni predmeti poboljšati njihovu sliku o sebi. Taj određeni predmet dodat će nešto njihovom osjećaju vlastite osobnosti. Kao primjer možemo uzeti reklame koje govore kako ćete se s tim određenim predmetom istaknuti iz gomile. Vrlo često znaju kao modele staviti poznate osobe kako bi kupnjom određenog proizvoda i vi bili nalik na njih. Tako kupnjom toga predmeta ne kupujemo samo proizvod, već i poboljšavamo vlastiti identitet. Stvari s kojima se poistovjećujemo razlikuju se od osobe do osobe, ovisno o dobi, spolu, prihodu, društvenoj klasi, kulturi itd. Najveći problem je što smo, nakon kupljene stvari, vrlo kratko zadovoljni i želimo još.

Adolescenti i osobe koje su nesigurne mogu biti laka meta. Adolescenti nemaju do kraja izgrađenu sliku o sebi, još se pronalaze i grade svoj identitet. Nesigurne osobe imaju poteškoća u odabiru ili zadržavanju vlastitog identiteta. Takve se osobe vrlo često znaju vezati uz određeni predmet, a da toga nisu niti svjesne. U određenim trenucima dobro je zapitati sebe osjećamo li blisku povezanosti s tim određenim predmetom? Koje predmete označavamo kao „svoje“? Izazivaju li neki predmeti osjećaj moći i važnosti? Možda izaziva osjećaj manje vrijednosti?  

Poistovjećivanje s fizičkim izgledom

identitet

Preuzeto s: www.theuniversefashionstatements.blogspot.hr

Drugi oblik kojim se poistovjećujemo jest naš fizički izgled. Ponajprije se gleda je li tijelo muško ili žensko, što onda definira jesmo li muževni ili ženstveni, što naposljetku postaje veliki dio osjećaja vlastite osobnosti. Samim time odmalena smo smješteni u određenu ulogu, u uvjetovane obrasce ponašanja koji utječu na sve dijelove našeg života. Mnogi vrlo često znaju ostati zarobljeni u toj ulozi zbog kulture u kojoj se nalaze, gdje je još uvijek dominantno tradicionalno društvo. Fizički izgled tijela uvelike pridonosi osjećaju vlastite osobnosti, njezinim pozitivnim i negativnim osobinama. Mnogi se iz tog razloga osjećaju manje vrijednim jer smatraju svoje tijelo neprivlačnim (ako npr. imaju istaknutiji jedan dio tijela od drugih). Kako god osobe izgledale, one iz svog tijela crpe značajan dio svoga identiteta, bio on negativan ili pozitivan. Ako tijelo ne izjednačavamo s onime tko smo, starenje, gubitak ljepote i nestajanje energičnosti neće utjecati na naš osjećaj vlastite vrijednosti ili identiteta.

Uloge koje igramo

Kako rastemo, tako i preuzimamo različite uloge: od školarca do kolege, sina ili kćeri, prijatelja, brata ili sestre. Svaka je preuzeta uloga uglavnom posljedica interakcije s drugim osobama. Također, moramo imati na umu kako veliki dio igraju i naše emocije, karakterne osobine, prisutnost druge osobe itd. Uloge koje preuzimao vrlo često mogu biti emocionalno obojane. Uloga žrtve vrlo često traži oblik suosjećanja, žaljenja ili zanimanja drugih za vlastite probleme. Često se zna dogoditi da jednom kada preuzmemo ulogu žrtve, ne želimo ju okončati. Tada osoba ne želi razriješiti svoj problem jer je on dio njezinog identiteta. Ako druge osobe ne žele slušati njezino jadikovanje, osoba će sama sebi prepričavati svoju tužnu priču. Tako osoba ostaje zarobljena u svojoj ulozi žrtve koju će i drugi s vremenom primijetiti.

identitet

Preuzeto s: www.actividadrolesyciudadania

Na koju zamku ovdje možemo naletjeti?

Može se dogoditi da se osoba u potpunosti poistovjeti s ulogom koju je ona sama sebi ili koju joj je druga osoba prepisala. Uzeli smo već primjer žrtve gdje osoba može sebe smatrati lošijom od drugih ili čiji se problemi ne mogu razriješiti. Osoba može početi razmišljati da je u svim područjima žrtva, da se njena situacija ne može promijeniti, da utječe na sve aspekte njezinog života. Osoba samu sebe počinje kočiti da živi punim plućima. Vrlo je korisno zapitati se ponekad kako se mi odnosimo prema sebi samima i prema drugima. Kakav je naš odnos i kakva je naša uloga u odnosu prema drugim osobama? Razmišljanje o tome da zbog nečega ili nekoga patimo, žrtvujemo se uvelike pomaže da prekinemo takav proces. Ako sami ne možemo riješiti neki problem uvijek postoji mogućnost da pronađemo člana obitelji, prijatelja ili stručnu osobu koja je u mogućnosti da nam pomogne. Osvještavanje da imamo problem uvijek je prvi korak ka razrješenju istoga.

Literatura:

Tolle, E. (2008): Nova zemlja. VBZ, Zagreb.

Objavljeno: 7/8/2017

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 1    Average: 2/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *