Jovan:

Ljudi me ne slušaju dok pričam…Ne znam je li probem u mom tonalitetu koji odašilje nesigurnost i nebitnost  mene, ili nešto drugo. Zašto je to tako, npr. moj drug ispriča najgluplju šalu i pridobije veliku pažnju pa makar pričao najgluplje stvari. Ponekad kad nešto kažem ljudi se na to i ne obaziru ili trebam da ih vučem za rukav da bi mi odgovorili.
Primjer: Profesorica me prozove da odgovaram i u odjeljenju nastane buka i niko me ne sluša.Ili  pričam nešto bratu a on me uopšte i ne sluša.Stvarno ne znam u čemu je problem…Uopšte ne pričam puno da se može reći da sam dosadan.To mi baš snižava samopuzdanje i povećava strah od ljudi…Baš se osjećam glupo kada se nešto tako desi…

Dragi Jovan,

moramo priznati da ni mi nismo u potpunosti sigurne što se točno događa. Voljele bismo saznati nešto više o situacijama u kojima imaš osjećaj da te netko drugi ne sluša. Možda je samo riječ o tvojem osjećaju, koji proizlazi iz tvoje nesigurnosti? Primjerice, ne čudi nas toliko ako tvoji kolege iz razreda počnu više pričati tijekom tvojeg odgovaranja na satu. Tijekom našeg se školovanja to svakodnevno događalo jer ni naše kolege nije zanimalo što netko odgovara, pogotovo ako već znaju koja se otprilike pitanja postavljaju ili ako je kraj školske godine i svi su jako opušteni. U slučaju tvojeg brata, možda mu je tada pažnju privuklo nešto drugo (na primjer na mobitelu), pa je zato izgubio koncentraciju i učinilo ti se da te ne sluša? U današnje nam vrijeme svima često pažnja skrene na nešto drugo i nekako zaboravimo da moramo slušati drugu osobu koja nam priča. Je li ti se ikada dogodilo da su ti misli na tren odlutale kada ti je netko nešto pričao? Ako nije, pohvaljujemo tvoju dobru koncentraciju 😊

Mislimo da bi bilo dobro malo preispitati cijelu situaciju. Ako si blizak s bratom, mogao bi ga otvoreno priupitati o tome što se događa. Kada primijetiš da te ne sluša, možeš ga pitati zašto te ne sluša. U slučaju da ti odgovori nešto poput: “ma slušam te, to se tebi samo čini da te ne slušam“, provedi mali eksperiment u sljedećoj komunikaciji s njim. Eksperiment provedi na način da mu nešto govoriš, prepričavaš neki događaj i slično te u trenutku kada stekneš dojam da te više ne sluša, brzo mu postavi neko jednostavno pitanje koje sadržajem može i ne mora biti vezano uz temu razgovora. Ako će ti brat brzo i bez razmišljanja odgovoriti na to pitanje ili će ipak uzeti par sekundi i tada ti odgovoriti, tada je to sigurni pokazatelj da te sluša. S druge strane, ako će te pitati nešto poput, molim, što si rekao ili molim te ponovi pitanje, tada je to znak da su mu misli odlutale. U slučaju da u takvim situacijama nećeš imati neku ideju za postavljanje brzog, usputnog pitanja, tada ga samo pitaj ili izjavi nešto poput: “što sam ono zadnje rekao” ili “o čemu smo ono razgovarali“. Temeljem njegovog odgovora bit će ti jasno sluša li te ili ne. Navedene i slične tehnike možeš koristiti i u komunikaciji s prijateljima. Također mu možeš napomenuti i da ti se čini da te ni drugi ljudi ne slušaju i što on misli o tome. Ako se tvoji osjećaji ispostave točnima, upitaj ga što možeš učiniti da te počne više slušati. Ono što ti kaže možeš iskoristiti i u komunikaciji s drugim osobama u svojoj okolini.

S obzirom da nemamo dovoljno uvida u to zbog čega imaš osjećaj da te drugi ne slušaju i je li tome zaista tako, možemo ti dati samo par dodatnih savjeta:

  1. Pričaj dovoljno glasno – Možda te drugi prestanu slušati jer ne pričaš dovoljno glasno. Ubuduće pokušaj imati na umu da ne smiješ govoriti tiho jer tada drugi mogu izgubiti zanimanje za ono što govoriš.
  2. Pričaj razgovjetno–Nemoj brzati i pravilno izgovaraj riječi. Drugi moraju čuti ono što pričaš, no ako prebrzo pričaš ili previše zamuckuješ, drugi možda ni ne čuju dobro što govoriš. Ovo možeš i uvježbati kod kuće čitanjem na glas. Ako imaš volje, možeš se i snimiti te preslušati snimku.
  3. Upitne rečenice naglasi kao upitne – Spomenuo si da ponekad moraš ljude vući za rukav da bi ti odgovorili na pitanje. Stoga napominjemo da upitne rečenice trebaju biti u upitnom tonalitetu, a ne izjavnom, da bi ljudi lakše prepoznali da je riječ o postavljenom pitanju.
  4. Posveti dovoljno vremena slušanju drugih – Nije važno samo da drugi slušaju tebe, već da i ti pokažeš interes i pristojnost te da slušaš druge dok pričaju. Tako će vidjeti da ti je stalo do onoga što govore, pa će ih to možda potaknuti na to da i njima bude stalo da tebe slušaju.
  5. Ne brini mnogo o tome što drugi misle – Dok pričaš, pokušaj što manje razmišljati o tome slušaju li te drugi i što razmišljaju pritom. Pokušaj se što više opustiti i usredotočiti na ono što pričaš.

Možda ti se ovi savjeti čine preglupima i misliš da ti pričaš dovoljno glasno, razgovjetno itd. Međutim, svejedno malo promisli o njima i prisjeti ih se kada govoriš nekome nešto. Možda se naposljetku iznenadiš 😊 Osim svega navedenog, druge ideje i savjete o verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji možeš pronaći u naša dva članka: komunikacijske vještine i neverbalna komunikacija. Vjerujemo da i u njima možeš pronaći nešto korisno za sebe.

Za kraj, imaj na umu da nam se svima puno puta u životu dogodilo da nas netko nije slušao ili da nas je netko prestao slušati. Pokušaj ne uzimati to previše k srcu i prihvatiti kao normalan dio suživota s drugim ljudima. Problem nastaje jedino ako ti se to konstantno događa, pri čemu možeš slijediti ideje koje smo već navele u ovom odgovoru.

Za kraj bismo te samo zamolile da ispuniš jednu kratku anketu kako bismo vidjele jesmo li ti uspjele pomoći i što bismo u budućnosti mogle promijeniti da bolje odgovaramo na dobivena pitanja. Anketi možeš pristupiti OVDJE. Hvala ti!

Lijep pozdrav od tima Podrži me!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *