Ako biste sebe opisali kao dosta osjetljivu osobu i osobu koja suosjeća s drugim osobama, ali ne znate što je to hiper-empatija, niste sigurni pripadate li u skupinu hiper-empatičnih osoba ili ste jednostavno osjetljiviji? Tada u nastavku članka potražite odgovore ili jednostavno proširite svoje znanje novim informacijama.

Što je to empatija i zašto je ona važna?

Empatija se definira kao poželjno, pozitivno i korisno obilježje pojedinca koje utječe na svakodnevni život i odnose s drugim ljudima. Zahvaljujući empatiji možemo razumjeti situaciju druge osobe, probleme i poteškoće kroz koje prolaze naši prijatelji i poznanici kad nam govore o problemima u odnosu s roditeljima, u odnosu s partnerom/icom, braćom/sestrama, bilo da se žale na probleme s učiteljima ili profesorima, žale se na poteškoće u školi ili na fakultetu i slično. Zahvaljujući empatiji mi suosjećamo s drugima, razumijemo njihove  osjećaje i to o čemu nam govore, gledamo na situaciju „očima te osobe“, odnosno „stavljamo se u njihove cipele“. Kada nam se netko žali i mi možemo doživjeti i razumjeti ono o čemu osoba govori, tada uglavnom i pokušavamo raznim savjetima i primjerima pomoći i olakšati problemsku situaciju osobe s kojom razgovaramo. Pri tome je važno naglasiti da kod empatije, odnosno suosjećanja s drugom osobom, mi i dalje „ostajemo mi“, možemo odvojiti problem druge osobe od našeg problema i života i koliko god da nam je žao našeg prijatelja/ice koji/a nam se žali i dalje možemo odijeliti njegov/zin problem i život od svojeg.

U tom pogledu, empatija ne predstavlja nešto loše ili negativno, no što se događa ako govorimo o hiper-empatiji? O čemu je zapravo riječ te gdje postoji granica između umjerene i pretjerane empatije?

hiper-empatija

Preuzeto s: www.radioprvi.rtvslo.si

Vrste empatije i hiper-empatija

Kako bismo razumjeli razliku između empatije i hiper-empatije prvo moramo razlikovati vrste empatija koje možemo doživjeti jer upravo se tu nalazi granica između onog što smatramo „zdravim“ i „normalnim“ i onim što predstavlja patologiju, odnosno problem.

  • Emocionalna empatija predstavlja vrstu empatije koja se odnosi na sposobnost osobe da može doživjeti senzacije, emocije i osjećaje koje osjeća druga osoba, „osjećamo ono što osjeća druga osoba“ – imamo suosjećanje
  • Kognitivna empatija predstavlja vrstu empatije koja je ujedno i vještina, a odnosi se na to da možemo potpunije i točnije razumjeti što druga osoba misli i doživljava, odnosno „imamo sposobnost razumjeti i povezati se s osjećajima druge osobe“
  • Višak empatije ili “hiper-empatija” predstavlja vrstu empatije u kojoj fizički i emocionalno osjećamo ono što osjeća druga osoba, odnosno suosjećamo i doživljavamo fizičku tjeskobu, bol zbog onog što doživljava druga osoba. Pri tome ne možemo raspoznati gdje je granica između nas i druge osobe jer njezini doživljaji postaju naši – internaliziramo ih

Hiper-empatija, višak empatije ili sindrom pretjerane empatije

Hiper-empatija (eng. hyper-empathy) predstavlja obilježje osobe koje se odnosi na pretjerano suosjećanje kod kojeg osoba osjeća doživljaje druge osobe do krajnjih granica pri čemu se ponekad može javiti i fizička reakcija uzrokovana tuđom tjeskobom ili boli. Problem se javlja u tome što osobe time postepeno „gube sebe“ u potrebama drugih ljudi, odnosno ne mogu više prepoznati razliku između onog što doživljavaju drugi i onog što oni sami doživljavaju. Učestalo proživljavanje takvih osjećaja može biti vrlo iscrpljujuće i bolno za pojedinca koji to doživljava. U tom pogledu, Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (American Psychiatric Association, DSM-V) hiper-empatiju klasificira kao poremećaj ličnosti – NOS ili nespecificiran poremećaj ličnosti temeljem čega se nude dijagnostički kriteriji koje kliničari koriste, a genetskim i neurokemijskim istraživanjima nastoji se dobiti odgovor na pitanje zašto i kako dolazi do razvoja hiper-empatije.

hiper-empatija

Preuzeto s: www.welldoing.org

 Kako prepoznati pripadate li skupini osoba sa sindromom hiper-empatije?

Kako biste što bolje shvatili razliku između osoba koje su osjetljive i osoba koje imaju sindrom hiper-empatije, odnosno koje su pretjerano/hiper-osjetljive, u nastavku donosimo popis ponašanja koja su karakteristična za osobe s hiper-empatijom, a koja definira DSM-V:

  • doživljavaju slom svog identiteta i socijalnih vještina
  • imaju tendenciju doživjeti promjene u raspoloženju koje osciliraju od „duboke“ depresije do neobuzdane sreće
  • žele riješiti probleme svih kako bi ojačali vlastitu sliku koja ukazuje na to da su vrijedni i potrebni drugima
  • strpljivi su i ovisni tipovi osoba
  • imaju stalnu potrebu za interakcijom i potvrđivanjem vlastitih vrijednosti
  • postavljanje granica od strane drugih doživljavaju kao odbacivanje i osjećaju se povrijeđeno
  • prezaštitnički su nastrojeni prema drugima
  • zbog pretjerane empatije imaju problema oko produktivnosti na radnom mjestu
  • imaju osjećaj da nitko ne može razumjeti njihov altruizam i potrebu da pomognu drugima
  • često empatija koju osjećaju prelazi u ljutnju, toliko bivaju razočaranima da se na kraju izoliraju te budu potišteni i bijesni
  • uz hiper-empatiju mogu se pojaviti i drugi problemi poput onih vezanih uz prisilu kao i poremećaji vezani uz psihozu

Svako ponašanje koje loše utječe na vaš život i odnos s drugima, uzrokuje patnju ili na neki drugi način negativno utječe na vaš svakodnevni život, predstavlja problem kojeg je potrebno postepeno rješavati kroz postavljanje dijagnoze, traženje profesionalne pomoći te u konačnici kroz uključivanje u tretman.

 Moglo bi se reći da sam hiper-empatičan, što mogu učiniti po tom pitanju?

U slučaju da sebe doživljavate kao hiper-empatičnu osobu ili biste svojeg prijatelja/icu tako opisali uvijek imajte na umu da postoje brojne metode koje vam mogu pomoći oko rješavanja tog problema. Prije svega, savjetujemo ti da potražiš profesionalnu pomoć kod psihoterapeuta, psihijatra, psihologa, socijalnog pedagoga ili drugog stručnjaka koji ti mogu pomoći ili te mogu uputiti na pravo mjesto gdje ćeš dobiti adekvatnu pomoć kroz psihoterapiju i druge, adekvatne, metode. Metode koje se mogu koristiti uglavnom se svode na učenje tehnika postavljanja granica, tehnika uspostave kontrole nad vlastitim mislima, vođenje brige o vlastitim potrebama, rad na što preciznijem definiranju vlastitog identiteta i rad na podizanju samopoštovanja. Navedenim i sličnim metodama možete pomoći sebi i drugima u vašoj okolini kako bi se lakše nosili s problemom vezanim uz hiper-empatiju. Razumijemo da odlazak na savjetovanje i traženje profesionalne pomoći mnogi doživljavaju kao znak slabosti ili nesposobnosti, no situacija je u potpunosti drugačija. Odlazak na savjetovanje, psihoterapiju, individualne razgovore i sudjelovanjem u  svim drugim profesionalnim metodama rada odraz su brige za sebe samoga, brige za vlastito zdravlje, dobrobit te predstavljaju kvalitetno ulaganje u vlastitu budućnost. Stoga, uvijek imajte na umu da je priznavanje problema prvi korak ka njegovom rješavanju i prvi korak ka nošenju s njegovim simptomima. Potičemo vas da razgovarate s vama važnim osobama, osobama od povjerenja o simptomima koje prepoznajete kod sebe ili bliske osobe i da zatražite profesionalnu pomoć kako biste što prije započeli s rješavanjem problema vezanih uz hiper-empatiju.

Objavljeno: 21/01/2019

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 1    Average: 5/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *