Društvena očekivanja su ono što se pretpostavlja da moramo učiniti zato jer se većina tako ponaša, pa se i od nas očekuje da slijedimo većinu. No, što ako se nama ne sviđa ono što radi većina, što ako ne pripadamo većinskoj skupini, što ako želimo neki alternativni put?

Zbog nekog našeg alternativnog razmišljanja ili neispunjavanja društvenih očekivanja vrlo lako se može dogoditi da budemo izbačeni iz društva, izolirani od skupine vršnjaka te se najčešće takve osobe počnu družiti sa – sebi sličnima, drugačijima. Može doći do osjećaja manje vrijednosti, tuge i depresivnosti samo zato jer mislimo da ne pripadamo nigdje. Sasvim je normalno biti drugačiji, boriti se za svoje interese (naravno one legalne :D) i ispunjavati svoje želje i potrebe, također na legalan način.

Društvena očekivanja mogu na nas vršiti pritisak iako kao takva nisu materija sama za sebe. Jeste li ikada osjećali da morate napraviti nešto samo zato što se to očekuje od vas, a ne zato što to baš vi želite?

Mladi su često pod pritiskom da moraju izabrati najbolju srednju školu, najbolje neku gimnaziju jer ljudi kažu da će tako lakše uspjeti. No, što ako mlada osoba zaista želi biti kuhar ili automehaničar? Hoćemo li joj braniti da slijedi svoje snove samo zato jer mislimo da će s gimnazijom lakše upisati fakultet i zbog njega uspjeti u životu? Odnosno, na kraju krajeva, želi li uopće i mora li netko upisati fakultet? Naravno da mora, to se od njega očekuje. Možemo se i zapitati što je to uspjeh? Je li uspjeh biti zaposlen i zarađivati puno novaca, ali ne raditi ono što nas zanima, pa u skladu s tim niti možemo uživati ni biti sretni? Ili je uspjeh raditi ono što volimo jer tada zapravo nikada ni ne radimo? Garantiraju li nam dobre ocjene uspjeh? McClelland (1973; prema Ilić, 2008) je proveo jedno zanimljivo istraživanje uspjeha i inteligencije, a dobiveni rezultati su pokazali da osobe koje su imale izvanredne rezultate klasične inteligencije, zapravo kasnije nisu ostvarile uspjeh u životu. Autor je dobivene rezultate pokušao objasniti potrebom za postojanjem nekih drugih sposobnosti koje bi trebale nadopuniti klasičnu inteligenciju, kao na primjer postojanje potencijala da pojedinac postane izvrstan u tome što radi, da može upravljati sobom, svojim emocijama i ponašanjima kao i može li nadahnuti druge (za više pročitajte: Emocionalna inteligencija i uspješno vođenje, Ilić, 2008). U skladu s tim možemo postaviti pitanje “Zašto onda moramo stalno udovoljavati kriterijima 5+ i biti najbolji u razredu?”.

Pritisci i očekivanja su svuda oko nas. I nastavljaju se. Nakon gimnazije moraš na fakultet, naravno po mogućnosti neki poznati na koji se upisuje drugih 200-300 studenata, nakon toga moraš naći muža/ženu i imati obitelj. Ništa manje, ništa više. Možda par kućnih ljubimaca, zdravo se hraniti i vježbati. Uz to, kuća uvijek mora biti čista, uredna i blistava, stalno se moraš smješkati i biti sretan jer ako nisi sretan znači da nisi uspio, da nisi zadovoljan. Nekako je uvijek oko nas – „a što će drugi reći?“. Zbog toga ponekad zaboravljamo svoje snove i nadanja. Nemojte odustati od svojih snova, „pusti selo neka priča“!

Društvo također „odgaja“ curice i dječake. Tako se od curica jednostavno očekuje da se igraju s barbikama, haljinicama, a od dečkića se očekuje da se obavezno igraju s autićima, motorima, pištoljima, općenito oružjem i rata, borbi.

Društvena očekivanja

Preuzeto s: kolokanica.hr

No, što ako se dečkić poželi igrati sa sestrinom barbikom ili obrnuto? Čak ne mora biti sa sestrinom, no najčešće se igraju onime što imaju ponuđeno. Djeca ne znaju da društvo očekuje od njih da se igraju s točno određenim igračkama koje je ono odredilo da su te igračke muške ili ženske. Na tu temu pročitajte članak koji će vas navesti na razmišljanje i možda razbiti stereotipe. Isto tako, ne daj Bože da dečko poželi biti odgajatelj u vrtiću. Jer, ipak je to žensko zanimanje, jel’ da? Muška dadilja? Toga nema kod nas. On je vjerojatno opasan, pa možda i pedofil. I tako dalje, tako dalje…

 

Ako se odlučimo boriti protiv suludih očekivanja i podjele na muške i ženske, bilo igračke, zanimanja, sportove, poslove pa čak i vježbe u teretani, što možemo? Za početak treba shvatiti razliku između roda i spola. Spol je ono s čime se rodimo, nešto nepromjenjivo (ne računajući operacije), dok je rod ono što nam društvo nameće da je u skladu s našim spolom. Znači sva ona očekivanja, norme koje se odnose na to kako se netko treba ponašati, kako se treba osjećati, kako izražavati osjećaje ovisno o tome da li je muškarac ili žena. Ako vam je teško o tome promišljati možete napraviti tablicu u kojoj ćete navesti sve što društvo smatra ženom i sve što smatra muškarcem, nakon toga promislite što od toga navedenog je odredila priroda, odnosno biologija, a što društvo. Ima li promjene u razmišljanjima?

Društvena očekivanja nekad i ne shvaćamo kao takva jer ih naprosto prihvaćamo, preduboko smo u tome i ponekad ne promišljamo u kakvom to svijetu živimo. Jer i boje su – muške i ženske. Nije li to pomalo suludo? Opterećivanjem time što drugi misle o nama, udovoljavamo li kriterijima društvenih očekivanja, možemo početi osjećati preveliki pritisak te u cilju zadovoljavanja istih ne slijedimo svoje snove i želje. Zbog toga dolazi do velikog nezadovoljstva i zapravo osjećaja neuspjeha. No, društvena očekivanja imaju i svoju pozitivnu stranu, a to je stvaranje društvenih normi i nekog okvira koji nam daje smjernice dobrog ponašanja u cilju boljitka kako društva tako i nas samih. Nekad nam taj okvir može pomoći, ali slijedimo li ga prerigidno lako može doći do gore spomenutog nezadovoljstva. Slušajte sebe i svojim tempom idite kroz život, te se nemojte opterećivati drugima.

I za kraj pročitajte promišljanja mladih o tome zašto postoje društvena očekivanja, s kojima su se susretali tijekom adolescencije a s kojima se susreću danas, ovim putem im zahvaljujemo na sudjelovanju!  Uživajte u čitanju i promislite malo o sebi 🙂

M.K., 24

“Društvena očekivanja u adolescenciji odnosila su se na dobre ocjene u školi, poslušnost prema roditeljima, poštivanje dogovora, razvoj ka nekoj samostalnosti i neovisnosti. Danas se susrećem, zapravo s dosta sličnim očekivanjima kao i onima u adolescenciji, kao što su neovisnost i samostalnost, završetak obrazovanja i pronalazak posla, pronalazak partnera i skrasiti se, biti uspješan, pametan i bogat. Postoje jako velika društvena očekivanja prema mladima i prevelik je to pritisak.

Ljudi odnosno, društvo kao takvo, ima određena očekivanja od pojedinaca zbog nekog osjećaja da svaki pojedinac mora pridonijeti društvu, zbog osobne koristi, zato što bi oni trebali ispunjavati očekivanja, ali im je lakše prilagoditi se i tražiti da to drugi rade umjesto njih.”

 

Igor, 24

“U adolescenciji su roditelji od mene očekivali da učim i treniram. Poticali su me i da se družim, ali ako bi stigao uz sve ostalo. Društvo u školi je često očekivalo da budeš što više kao oni, inače se smatra da si manje vrijedan, ako po bilo čemu odskačeš od onoga što bi većina smatrala “normalnim”. Česti je problem i obrnutih vrijednosti, što si lošiji u školi i što više loših stvari radiš, to si popularniji. Postoje jako rijetke iznimke koje uspijevaju biti odlični učenici, a da nisu predmet ismijavanja. Danas su društvena očekivanja i problemi dosta drugačiji nego prije. Postaneš svjesniji toga da ti učenje samo može pomoći, iako je teško učiti. Sada se već od mene očekuje ozbiljnost, da si što prije nađem posao i počnem zarađivati. Od mladih se očekuje se da nađu curu/dečka i ožene se. Od mene osobno, roditelji jedino očekuju da što prije završim faks i zaposlim se, dok ostatak okoline ima i očekivanja za curu. Uglavnom se sve vrti oko toga da se što prije osamostališ i uozbiljiš.

Društvena očekivanja od pojedinaca postoje i pojedinci ispunjavaju ta očekivanja jer se često samo žele osjećati prihvaćenima i imati osjećaj pripadnosti, pa se priklone tuđim razmišljanjima i očekivanjima i tako nastane masa ljudi koji vrše pritisak i stvaraju očekivanja. Nažalost kod nas su često ta očekivanja pogrešna.”

 

Sanja, 23

“Malo se teško prisjetiti sad kad sam stara već ?, ali mislim da su društvena očekivanja bila višestruka; od vlastitih, obiteljskih i šireg društva… Bilo mi je važno mnogo se družiti, stvarati prijateljstva, obavljati  školske obaveze, razvijati se u kreativnom, sportskom smislu… baviti se svojim hobijima itd. To se poklapalo i s obiteljskim očekivanjima, da se razvijam u mladu osobu, ispunjavam vlastite obaveze, družim, polako postajem odgovorna i slično. Od šire okoline bi izdvojila očekivanja da se uklopim u sredinu u kojoj živim/ odrastam, poštujem pravila i neke norme, sudjelujem u aktivnostima zajednice, ali i da iskušam neke izazove koje nosi adolescencija kao što su i prva isprobavanja alkohola, cigareta itd…

Sada, u ovom slučaju, mislim da više dominiraju neka osobna očekivanja naspram drugih. Očekivanja su da završim školovanje, pronađem posao, osamostalim se, da se bavim osobnim i profesionalnim rastom, pronađem vrijeme za sebe i svoje “gušte”, da i dalje njegujem prijateljstva, obiteljske odnose, da u nekoj budućnosti stvorim obitelj itd.  Mislim da sam neka očekivanja društva već ispunila, a neka ću još s vremenom 🙂  Naravno, tu ne izdvajam ponašanja koja vjerujem da sam već internalizirala, kao štu su poštivanje pravila, normi itd…

Pa vjerujem da društvena očekivanja postoje da na neki način usmjeravaju naše ponašanje u zadanim okvirima koji jamče sigurnost za samu osobu, ali i za društvo u cjelini. Mislim da uvelike ovise o kulturi u kojoj živimo, obitelji kojoj odrastamo, susjedstvu u kojem živimo, školi koju pohađamo…”

 

M.K., 23

“U adolescenciji sam se susretala s očekivanjima da budem dobra učenica, imam dobre ocjene, budem pristojna, da se držim podalje od nevolja, da se uklopim. Danas su društvena očekivanja malo drugačija, društvo očekuje da radim, doprinosim i stalno se obrazujem i educiram, očekuje se uspjeh i postignuće. Društvena očekivanja suptilno stvaraju pritisak da doprinese boljitku cijelog društva. I kada svi pojedinci ili barem većina ljudi proaktivno djeluju i doprinose tada društvo raste i razvija se.”

 

Ivana, 24

“Društvena očekivanja s kojima sam se susretala u  adolescenciji su da završim školu, imam dobre ocjene, budem dobro ‘dijete’, ne radim gluposti, poštujem pravila, slušam odrasle, upišem fakultet… Danas se susrećem sa sličnim očekivanjima, samo u nešto drugačijem obliku, te još nekim dodatnim. Npr. da završim faks, zaposlim se, zasnujem obitelj, poštujem zakon, budem dobra osoba/kćer/sestra/prijateljica…

Mislim da društvena očekivanja postoje kako bi se ono samo očuvalo i eventualno napredovalo, na način da pojedinca usmjerava u željenom i ‘ispravnom’ pravcu. Smatram da društvo pojedincu kroz očekivanja, na neki (in)direktan način, daje smjernice kako da se ponaša, čemu da stremi u životu i slično, a sve kako bi postao što produktivniji član društva koji će živjeti u skladu s društvenim normama i ispunjavati društvene zahtjeve, što za pojedinca katkada može predstavljati i svojevrstan pritisak.”

 

Ana, 23

“U adolescenciji se uglavnom od mene očekivalo samo da učim, ne sjećam se da su društvo ili roditelji imali ikakve druge zahtjeve. Očekivalo se da upišem faks i roditelji su me uvijek poticali da postanem samostalna i ne ovisim ni o kome. Svu braću i sestre su jako poticali u obrazovanju i odlasku na fakultet. Sada se od mene očekuje isto da učim ? Također, sve češće se susrećem s pitanjima o udaji i o budućem životu, odlasku iz zemlje itd. Mislim da se od mene očekuje da završim fakultet, radim i da još budem super domaćica.

Što se tiče toga zašto postoje društvena očekivanja mislim da je to ustaljeni proces koji uglavnom svi više-manje slijede. Jedino mi smeta što se od žene očekuje i rad na poslu i rad doma, a to je možda zato jer je generacijama žena bila doma, a sada više nije i društvo još nije potpuno uspjelo odgojiti muškarce da pomažu, još je prevelika podjela.”

Objavljeno: 29/5/2017

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 0    Average: 0/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *