Dana, 2. travnja obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o poremećaju iz spektra autizma ili kraće PSA. Vjerujemo da si se do sada susretao/la s tim pojmom, a da možda nisi znao/la o čemu je točno riječ. Kako bismo premostili sve tvoje nedoumice, potencijalne predrasude i nerazumijevanje ovog pomalo kompliciranog naziva, u nastavku pročitaj: što je to poremećaj iz spektra autizma, što nije, kako se očituje, koji su to najčešći mitovi i činjenice te pročitaj kako se ponašati prema djeci s poremećajem iz spektra autizma. Kako bi tvoja razina informiranosti bila što bolja, u pisanju članka nam je pomogla magistrica logopedije Nikolina Jezernik.

Što je to poremećaj iz spektra autizma i kako ga možemo prepoznati?

Poremećaj iz spektra autizma (PSA), poznatiji kako autizam, predstavlja neurorazvojni poremećaj kod kojeg se simptomi počinju javljati unutar prve tri godine života (ASHA, 2016). Ono po čemu je poremećaj iz spektra autizma poseban odnosi se na odstupanja u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama uz prisutnost suženih, ponavljajućih ponašanja. Ok, vjerujemo da osim što ti je čudan i neshvatljiv sam naziv, ova obilježja još više pogoršavaju tvoje shvaćanje. Zato ćemo u nastavku teksta radi lakšeg razumijevanja koristiti pojam autizam te ćemo pokušati što kvalitetnije i detaljnije objasniti sva njegova obilježja.  

Pa, krenimo redom!

Autism, Puzzle, Autistic, Syndrome, Brain, Awareness

Kako prepoznati nedostatke ili odstupanja u socijalnoj komunikaciji?

Nedostatke socijalne komunikacije možeš prepoznati po tome što osoba s autizmom otežano koristi verbalna i neverbalna komunikacijska ponašanja u svrhu socijalne interakcije, odnosno ona ima poteškoće u razumijevanju i korištenju gesti, poteškoće kod kontakta očima ili razumijevanja govora, ne prepoznaje vlastite i tuđe emocije, otežano se uključuje u igru s vršnjacima, neprimjereno sudjeluje u razgovoru itd. Kako to izgleda u praksi? Dijete s autizmom može imati razvijen govor uz savršenu artikulaciju/izgovor, međutim, taj govor možda neće koristiti u socijalne svrhe kao mi (za dijeljenje emocija, užitka, kako bi izrazilo bol, zatražilo jesti/piti ili odgovorilo na jednostavna pitanja) već će govoriti samom sebi ili možda često, nama naizgled besmisleno, ponavljati fraze koje je čulo u nekom razgovoru ili crtiću.

Što točno obuhvaćaju ograničena i ponavljajuća ponašanja?

Ograničena i ponavljajuća ponašanja, interesi i aktivnosti mogu se prepoznati po stereotipnoj i ponavljajućoj uporabi govora, pokreta i predmeta (dijete stalno ponavlja iste rečenice, igra se na isti način, pravi ponavljajuće pokrete rukama, ljulja se itd.), te nefleksibilnoj sklonosti rutinama (dijete burno reagira na svaku promjenu uobičajenih rutina, npr. ako se promijeni put do škole/kuće, redoslijed obavljanja dnevnih aktivnosti i ostalo). Jedan od simptoma također može biti i povećana i/ili smanjena osjetljivost na različite podražaje (neprimjerena osjetljivost na buku/svjetlo/određene teksture).

Vrijedi znati i ovo!

S obzirom na to da puni naziv glasi: poremećaj iz spektra autizma u tom kontekstu riječ spektar znači da svaka osoba ili dijete s autizmom predstavlja jedinstveni primjer. To znači da intenzitet ili jačina simptoma i ponašanja koja se pojavljuju mogu biti promjenjivi, mogu se pomalo razlikovati između osoba. Upravo zbog toga nekima ti simptomi mogu uvelike otežati svakodnevno funkcioniranje, dok su kod nekih jedva primjetni.

Meltdown, Autism, Autistic, Child, Girl, Overwhelmed

Kako, zašto i koliko?

Na pitanja kako i zašto dolazi do pojave autizma ne možemo u potpunosti točno odgovoriti jer nema dokaza o jedinstvenom uzroku pojave autizma. Međutim, valja napomenuti da kod pojave autizma dolazi do ispreplitanja raznolikih uzroka poput utjecaj naslijeđa, moždana oštećenja i poremećaji moždane funkcije, biokemijske osobitosti. Pri tome želimo istaknuti često spominjan uzrok autizma – cjepivo; nužno je naglasiti kako nema znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila tu tvrdnju.

Na pitanje koliko je djece, odnosno osoba s autizmom, podaci iz SAD-a (CDC, 2016) navode da je  autizam dijagnosticiran kod 1 od 54 djece dobi od  8 godina.

Od prepoznavanja do dijagnoze

Autizam se može prepoznati već  u dojenačkoj dobi, što znači da se prvi znakovi počinju javljati dosta rano. Kako bi se izbjegla zakašnjela reakcija, nužno je da budeš osviješten/a o najranijim znakovima koji mogu upućivati na prisutnost poremećaja. Znakovi koji se mogu primijetiti u prve dvije godine djetetova života su:

  • Oskudno brbljanje
  • Izostanak socijalnog osmijeha
  • Oskudan kontakt očima
  • Izostanak gesti (pokazivanje prstićem)
  • Rijetko odazivanje na ime
  • Izostanak prvih riječi

Opasnost leži u tome što neki simptomi autizma mogu biti slični simptomima drugih poteškoća, npr. simptomima ADHD-a, pretjeranoj izloženosti ekranima u ranoj dobi, poremećaju socijalne komunikacije itd.  Isto tako simptomi autizma mogu se pojavi u kombinaciji s nekom drugom poteškoćom, što ujedno predstavlja problem za rano i brzo prepoznavanje od strane samih roditelja. Upravo je zato vrijedno i korisno da budeš kvalitetno informiran/a jer upravo time možeš pomoći djetetu ili drugoj osobi iz svoje okoline. Zaključno, nakon primjećivanja alarmantnih simptoma potrebno je javiti se stručnim osobama (logopedu, edukacijskom rehabilitatoru, pedijatru, dječjem psihologu i psihijatru) koje će dijete i roditelje uputiti u daljnju proceduru i/ili dijagnostičku procjenu.

Popis ustanova kojima se možete obratiti ako primijetite neke od navedenih simptoma možete pronaći ovdje.

Girl, Father, Portrait, Eyes, People, Child, Kid

Dijagnoza je tu – a što sad?

Nakon pravovremene dijagnostike potrebno je i pravovremeno uključivanje u terapiju. Pri tome imaj na umu da od ranog uključivanja u terapiju ne profitira samo dijete, već i cijela obitelj (roditelji, braća, sestre…). Sudjelovanjem na terapiji i razgovorom sa stručnjacima, roditeljima se pruža podrška, ohrabrenje, mnoštvo korisnih i prije svega točnih informacija kao i drugih praktičnih savjeta koji im mogu olakšali svakodnevno funkcioniranje i omogućiti maksimalno povezivanje s djetetom. 

Dijete se, ovisno o individualnim potrebama, može uključiti u poticanje kod logopeda, edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta, psihologa itd., pri čemu je, kao i uvijek, najbolji multidisciplinarni pristup. Pri tome, moramo biti posebno oprezni da se dijete ne preoptereti terapijama, što znači da mu trebamo ostaviti dovoljno vremena da procesuira sve što usvaja i stalno osluškivati potrebe i emocije samog djeteta. Važno je i da roditelj sluša svoju intuiciju i da svome djetetu bude prvenstveno roditelj, a tek onda terapeut. Treba se podsjetiti kako ponekad sve terapije ovog svijeta može zamijeniti jedna spontana igra na podu dnevne sobe. Kvalitetan terapeut će uputiti roditelje na koji način mogu primijeniti sve naučeno na terapiji u svakodnevne situacije, ne mijenjajući pritom već postojeće aktivnosti već samo unoseći novu kvalitetu u njihovo provođenje. Primjerice, roditelji mogu naučiti na koji način poticati kontakt očima ili geste kod djece s autizmom za vrijeme presvlačenja pelena, hranjenja, kupanja i slično.

Konačna svrha uključivanja u terapiju je pronalazak optimalnog načina komunikacije za svako dijete, vodeći računa o djetetovim jakim stranama. Za neko dijete, najbolji način komunikacije bit će putem simbola ili sličica, za drugo dijete govor ili geste, a za treće dijete nešto treće. Svako dijete ima pravo na komunikaciju, a na nama je da to i osiguramo.

Život u spektru – istine ili mitovi?

Autizam je poremećaj koji kao takav traje cijeli život, s većim ili manjim intenzitetom simptoma. Odražava se u svakom dijelu života, kako kod pojedinca kojem je dijagnosticiran, tako i kod cijele obitelji. Ponekad roditelji naiđu na neutemeljene i lažne informacije o uzrocima, nekakvim terapijama s brzim učincima ili čak, lijekovima, kojima se autizam može umanjiti ili otkloniti. Budući da su takve tvrdnje izuzetno opasne zato što, prirodno i razumljivo, daju lažnu nadu roditeljima, a ponekad ugrožavaju i samo zdravlje djeteta, sada ćemo navesti nekoliko najčešćih tvrdnji  o autizmu i odgovoriti na to radi li se tu o istini ili laži.

Cjepivo uzrokuje poremećaj iz spektra autizma – MIT

Nema znanstvenih istraživanja koja idu u prilog navedenoj tvrdnji. Cijeli mit se stvorio na temelju istraživačkog rada liječnika Andrew Wakefielda iz 1998. godine koji je u svom članku tvrdio kako je otkrio povezanost cjepiva i autizma. U samom istraživanju ima puno nepoznatih i nedefiniranih elemenata, što potvrđuje činjenica da je medicinski časopis u kojem je rad objavljen povukao članak, a Wakefield 2010. godine gubi liječničku licencu. Dapače, postoji opsežno istraživanje (Hviid i sur., 2019.) provedeno na 650.000 djece kojim je dokazano kako cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeola ne povećava rizik od autizma niti izaziva autizam kod djece u rizičnim skupinama.

Poremećaj iz spektra autizma je češći kod dječaka nego kod djevojčica – ISTINA

Navedena tvrdnja je točna. Dokazano je kako je poremećaj iz spektra autizma 4 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica (CDC, 2016).

Promjena prehrane može dovesti do “izlječenja” – MIT

Pravilna i uravnotežena prehrana ima mnogostruke prednosti za sve osobe, pa tako i za pojedince s autizmom. Međutim, nužno je naglasiti kako je autizam stanje koje traje doživotno i, samim time, nije izlječivo. Pravilnim odabirom prehrambenih namirnica može se utjecati na djetetovo opće zdravlje, količinu energije i slično, a što posljedično utječe i na simptomatologiju.

Djeca s poremećajem iz spektra autizma imaju čudna ponašanja -MIT

Često se smatra kako se djeca s autizmom “čudno” ponašaju u stanjima uznemirenosti ili uzbuđenja (ljuljanje naprijed-nazad, pljeskanje, pjevušenje istih fraza i slično). Pritom se često zaboravlja kako i mi, osobe bez dijagnoze autizma, u stresnim situacijama i sami ponekad koristimo slične mehanizme kako bi se smirili (grizenje noktiju, ljuljuškanje, češanje). Međutim, budući da mi nemamo poteškoća u razumijevanju socijalnih normi i nemamo teškoća u kontroliranju vlastitog  ponašanja, znamo da se takva ponašanja smatraju “neprikladnima” te ih svodimo na minimum. Osobe s autizmom u srži poremećaja imaju poteškoće s upravljanjem emocijama/ teškoće emocionalne regulacije i usvajanjem socijalnih normi – što znači da takve oblike ponašanja puno teže kontroliraju. Umjesto osuđivanja i nasilnog prekidanja takvih i sličnih ponašanja, trebamo otkriti uzrok u podlozi ponašanja i na njega prikladno djelovati.

Djeca s poremećajem iz spektra autizma nisu osjećajna – MIT

Nažalost, u povijesti se često stvarala „slika“ o osobama s autizmom kao osobama koje nisu sposobne za ljubav, empatiju i proživljavanje različitih osjećaja. U stvarnosti je situacija sasvim drugačija. Djeca s autizmom proživljavaju sve osjećaje kao i djeca urednog razvoja (ponekad i intenzivnije), ali imaju poteškoća s prepoznavanjem i izražavanjem svojih i tuđih osjećaja. Djeca s autizmom ponekad otežano razumiju socijalne znakove na koje se djeca urednog razvoja često oslanjaju – suptilne promjene u facijalnoj ekspresiji sugovornika, govor tijela druge osobe, ton glasa i slično. Tako će dijete s autizmom ponekad sreću ili osjećaj ljubavi izraziti na društveno neprihvatljiv način – štipanjem, čupanjem ili pretjeranim ulaskom u osobni prostor druge osobe. Prema tome, neophodno je djetetu osigurati optimalan komunikacijski kanal kako bi moglo što lakše izraziti sve svoje osjećaje, kako pozitivne tako i negativne.

Autism, Autism Awareness, Mental Health, Puzzle

Poremećaj iz spektra autizma danas

Na sreću, širenjem društvenih mreža, danas je šira javnost svakim danom sve više informirana i osviještena o samom poremećaju te pravilnom načinu postupanja prema pojedincima koji imaju autizam. Zato budi i ti dio informirane ekipe, ponudi drugima nove, korisne informacije i izađi iz zone predrasuda.

Za kraj evo i nekoliko naših preporuka vezanih uz ovu tematiku. Nadamo se da će te neki naši prijedlozi dodatno osvijestiti, neki dirnuti te da ćeš o svima još dugo promišljati!

Stranica proizašla iz inicijative Plavi kompas – “projekt grupe stručnjakinja za PSA koje su kroz dugogodišnji rad uvidjele potrebu za okupljanjem relevantnih informacija na jednom mjestu”

Otvorena facebook stranica jedne mame s djetetom dijagnosticiranim s PSA-om. Kako sama autorica kaže “bez dosadne patetike i lažne estetike”.

Niz motivirajućih tekstova jedne majke s djetetom dijagnosticiranim s PSA-om.

Dirljivi video zapis koji na jednostavan i zanimljiv način djeci urednog razvoja približava različitosti, ali i sličnosti s njihovim vršnjacima s PSA-om.

Glavni lik je mladi kirurg s autizmom koji stvari vidi drugačije od ostalih. Seriju podupiru broje udruge čiji rad je usmjeren na podizanje svijesti o autizmu.

Pišu:
Nikolina Jezernik, mag. logopedije; Feniks – logopedsko- rehabilitacijski centar
Lorena Rukav, mag. socijalne pedagogije

Objavljeno: 02/04/2020

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 8    Average: 4.5/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

Korištena literatura:

ASHA’s recommended revision to the DSM-V. Posjećeno 29. 3. 2020. na mrežnoj stranici American Speach-Language-Hearing Association: http://www.asha.org/uploadedFiles/DSM-5-Final-Comments.pdf

Centers for Disease Control and Prevention. Posjećeno 29.3.2020. na mrežnoj stranici https://www.cdc.gov/

Hviid, A., Hansen, J.V., Frisch, M., Melbye, M. (2019). Measles, Mumps, Rubella Vaccination and Autism: A Nationwide Cohort Study, Annals of Internal Medicine, 170(8), 513-520.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.