Vrijedi li za vas poslovica Tko tebe kamenom ti njega kruhom? Ili možda više nalik Tko tebe kamenom ti njega još većim? Svatko od nas se našao u situaciji gdje je bio povrijeđen od strane druge osobe. Također, svatko od nas je doživio i neku vrstu uvrede, negativan komentar usmjeren na fizički izgled ili našu osobnost, možda na našu blisku osobu itd. Kako se osjećamo tada? Većina nas se osjećala povrijeđeno, tužno, ljutito, bijesno… Kako reagiramo, odnosno, kako se počinjemo ponašati? Neki će se jednostavno nasmijati na uvredu gledajući na to kao na šalu. Druga osoba može smatrati kako je to istina, bit će povrijeđena, može se rasplakati i smatrati kako je to potvrda onoga što već zna o sebi. Možda je najčešći način reagiranja uzvraćanje istom mjerom- počnemo psovati drugoj osobi, vrijeđati, govoriti joj u stilu pogledaj sebe… Ako ona nas prvo ne udari, onda ćemo mi biti oni koji će joj pokazati kome ne smije tako nešto niti slučajno reći.

Svatko od nas zna barem jednu osobu koja je agresivna prema drugim osobama. Agresija ne mora nužno biti samo na fizičkoj razini. Ona se može manifestirati i na verbalnoj preko vrijeđanja i omalovažavanja drugih osoba, ucjenjivanja, zastrašivanja, prijetnji…

 

Nasilje

Jedan pojam koji se veže uglavnom za agresivno ponašanje jest nasilje. Ovdje moramo napomenuti da se svaka agresija ne mora svesti na nasilje. Npr. možemo biti pasivno agresivni gdje ne moramo dotaknuti drugu osobu ili potrgati drugi predmet da bi pokazali da smo ljuti. Nasilje uglavnom dijelimo na fizičko (udarac, guranje…), emocionalno (emocionalne prijetnje, izolacija od vršnjaka…), seksualno (silovanje, seksualni komentari…) i financijsko (uskraćivanje novaca, uzimanje novaca od partnera…). Ovdje je nasilje bitno za spomenuti kao jedan od načina na koje se agresivno ponašanje i agresivnost mogu manifestirati. Agresivna osoba može jedan od navedenih načina nasilja koristiti kako bi manipulirala drugom osobom, postigla svoj cilj, iskazala svoju ljutnju, prijezir itd.

ponašanje

Fotografija preuzeta s: www.ceasefiremagazine.co.uk

Agresivnost

Agresivnost je karakteristika koju ne pronalazimo samo kod ljudi. Zasniva se na istim biološkim čimbenicima kao i kod životinja, osim što se razlikuje kod ljudi s obzirom na kulturu, socijalnu situaciju itd. Životinje agresiju češće iskazuju kao reakciju na ugrožen život. Naravno, kod ljudi je puno kompleksnija i može se pojaviti zajedno s drugim osjećajima.

Kada dijelimo agresivnost prema načinu izražavanja agresije prema drugima, dijelimo ju na:

  1. direktno (otvoreno) izražavanje– fizičko (udaranje, uništavanje stvari) ili verbalno (vikanje, nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje itd.)
  1. indirektni (prikriveni) postupci kojima je cilj namjerno nanošenje štete ili boli drugima, a da pritom agresor ne bude primijećen, čime se izbjegava moguća osveta i socijalna osuda. Ovdje možemo navesti različite strategije poput širenja glasina, ružnih i neistinitih priča, otkrivanje tajni, isključivanje, izoliranje itd. U današnjem doba brže se šire zbog utjecaja društvenih mreža poput blogova, foruma, facebooka…

Postoji li utjecaj medija na nasilno i agresivno ponašanje?

ponašanje

Fotografija preuzeta s: www.kidschildchildren.com

Možemo reći kako danas odrastamo u svijetu gdje televizija, kompjuteri, igrice i virtualni svjetovi igraju veliku ulogu. Prije se više govorilo o tome kako gledanje televizije može imati negativan utjecaj, pogotovo na djecu mlađe dobi. Danas se sve više govori o utjecaju video igrica koje su vrlo često nasilnog sadržaja. Možda ne primjećujemo više koliko je nasilnog sadržaja dnevno na televiziji ili koliko postoji igrica ne-nasilnog sadržaja. Takav sadržaj postaje dio svakodnevnog života i postepeno manje obraćamo pažnju na njega. Smatrate li da nasilni sadržaji u medijima nemaju toliki utjecaj na nas same?

Neka istraživanja su pokazala kako nasilje koje se svakodnevno događa, a prikazuje se na televiziji (u dokumentarcima, vijestima itd.) može negativno utjecati na djecu mlađe dobi. Djeca mogu precijeniti nasilje misleći da se ono dešava u stvarnosti češće nego što je to na televiziji prikazano.

Nasilni sadržaji koji se svakodnevno prikazuju mogu povećati agresivne misli i izazvati neprijateljske osjećaje. One mogu promovirati vrijednosti koje mogu utjecati na to kako će se slušatelji ponašati. Npr. mladi mogu vidjeti na vijestima kako se neki narod sukobljava te zaključiti kako su svi pripadnici inače agresivni. U skladu s tim, pri susretu mogu osjećati netrpeljivost i biti spreman na napad.

Više od polovice filmova i drama prikazuje barem jednu scenu sa zlostavljanjem, ubojstvom ili zločinom. Prema tome, imaju li nasilni sadržaji utjecaj?

Pokazalo se kako se možemo identificirati s likovima u igricama i filmovima. U video i računalnim igrama aktivni smo sudionici te donosimo odluke koje utječu na ponašanje lika, pri čemu je mogućnost identifikacije velika. Kontroliranjem akcije lika igrači imaju istu vizualnu perspektivu kao oni koji nanose štetu drugima, često kao ubojice (“first person shooter”), odnosno, dolazi do personalizacije u virtualnom okruženju. Tako snažna identifikacija povećava vjerojatnost imitacije. Sve navedeno pridonosi osjećaju zamagljivanja razlike između stvarnog i virtualnog svijeta zbog čega je i utjecaj na ponašanje snažniji.

Izloženost nasilnim scenama u filmovima ne nagrađuje se izravno kao što se nagrađuju postupci u video igricama. Uz stalnu povratnu informaciju o napredovanju, nasilno ponašanje u igrama nagrađuje se bodovima ili verbalnim pohvalama (npr. kada se upuca neprijatelja) što je uvjet za nastavak igranja. Ovdje je važno skrenuti pozornost na poruku koja se šalje: ako ubiješ protivnika, sakupit ćeš bodove i pobijediti. Samim nagrađivanjem više će se nastaviti imitirati ponašanje. Ponavljanjem istih agresivnih djela povećavaju se šanse za njihovo usvajanje. Također je dobro poznato da se brže uči aktivnom uključenošću nego pasivnim promatranjem. Vjeruje se da ponavljanje nasilja u svijetu mašte mijenja misaone, emocionalne i ponašajne procese.

Može li se to povezati sa stvarnim životom?

ponašanje

Fotografija preuzeta s: www.ecyouthdiversion.ca

Neke karakteristike koje smo naveli mogu se primijeniti i sa stvarnim osobama. Npr. kod male djece je poznato da imitiraju ponašanja drugih oko sebe. Prema tome, ako vidi da je drugo dijete ili odrasla osoba dobila nešto vičući, udarajući, plakanjem, i samo se može početi tako ponašati kako bi dobila što želi. U adolescenciji počinjemo tražiti osobe slične nama ili tražimo specifičnu grupu koja nas zanima. Često osobe koje smo upoznale mogu imati stavove koje mi nemamo ili ponašanja kojima se divimo. Ta ponašanja mogu biti i ona koja društvo ne odobrava (pijenje, tučnjave, ogovaranja itd.). Sami na neki način možemo usvojiti ponašanja koja su nam do prije bila možda strana. Poticanjem drugih na neko ponašanje i davanje savjeta pridonosi novim oblicima ponašanja.

Također, za neko naše ponašanje drugi nam mogu dati pohvalu ili nagradu. Npr. dogodi se tučnjava pred školom i osobe znaju pohvaliti one koje su sudjelovale u njoj ili komentirati kako je taj događaj bio zanimljiv. Osobe koje su odustale ili pobjegle dobivaju negativne komentare što djeluje isto kao poticaj (kako njima tako i drugima). Tako se daje do znanja da je bolje sudjelovati nego pobjeći.

Emocionalna inteligencija i povezanost s agresivnim ponašanjem

 Emocionalna inteligencija se definira kao sposobnost uočavanja i izražavanja emocija, razmišljanje o vlastitim emocijama te kao sposobnost razumijevanja i upravljanja tuđim i vlastitim emocijama. Smatra se da osoba koja posjeduje takve sposobnosti dobro prilagođena i emocionalno vješta, a onaj tko ih ne posjeduje može biti oštećen u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju na jedan način. Znanstvenici koji su se bavili ovom temom dokazali su kako je emocionalna inteligencija u odrasloj dobi prediktor uspješnijeg funkcioniranja u različitim aspektima života. Npr. pokazalo se kako ima utjecaj na akademski uspjeh i na naše socijalne vještine. Utvrđeno je da su djeca i rani adolescenti s boljim vještinama regulacije emocija socijalno kompetentniji te da imaju kvalitetnije odnose s vršnjacima za razliku od mladih s lošijim vještinama regulacije emocija.

Nekako je u dobu adolescencije jedan od zadataka naučiti regulirati svoje emocije i kontrolirati svoje ponašanje. Ipak, kod nekih mladih u to doba dolazi do povećanja agresivnosti. Teško je odgovoriti na pitanje zašto je to tako. U tom razdoblju nastupaju velike i nagle promjene u našem tijelu pa stoga počinjemo drugačije i percipirati okolinu. I dalje se nekako gleda da će ako znamo identificirati, razumjeti i regulirati svoje osjećaje, to imati za posljedicu smanjenu razinu raznih problematičnih ponašanja, pa tako i agresivnog. Kod nekih mladih izgleda kao da dola

ponašanje

Fotografija preuzeta s: www.ideas.time.com

zi do izbacivanja negativne energije i osjećaja koje su možda nakupljali do sada. Sam utjecaj hormona samo pridonosi još burnijem reagiranju koji na kraju može rezultirati povredom drugih osoba (emocionalno i fizički) ili predmeta u okolini. U takvim situacijama važno je naći osobu (prijatelja, mamu, tatu, brata, neku odraslu osobu kojoj vjerujemo…) kojoj se možemo povjeriti i reći kako se osjećamo. Dobro je popričati o tome što se dogodilo, što se moglo dogoditi, kako spriječiti da se situacija ponovi i kako drugi put reagirati ako dođe do slične situacije. Tako možemo doći do zaključka da je emocionalna inteligencija isto dio nas koji se može razvijati i na kojem možemo raditi. Htjeli bi napomenuti da su emocije dosta kompleksne stoga nije niti čudno što ne znamo nekada reagirati kako bi možda trebali.

Što učiniti?

Smatra se kako mladi koji su izloženi nasilnim prizorima i koji odrastaju u agresivnoj okolini imaju veće šanse da će i sami takvi postati. Naravno, to nije slučaj kod svakoga. Zna se dogoditi da osobe koje su doživjele nasilje i same kasnije svojim iskustvom pomažu drugima. Prema tome, znači li da će svaka osoba koja je bila u mladosti agresivna ili izložena agresivnim sadržajima biti takva i kada odraste? Naravno da ne. Ako primijetiš da imaš kratak fitilj, uvijek dobro dođe razgovor sa stručnjakom ili prijateljem. Također, postoje knjige i članci koji govore o ovome problemu. Moramo imati na umu da je agresivno ponašanje povezano i s drugim osjećajima kao što su razočaranje, tuga, nesigurnost, potisnute emocije itd. Uvijek se prije nego što napadnemo drugu osobu trebamo zapitati kako se osjećamo. Također, što nas je potaklo da ovako reagiramo? Je li doista druga osoba kriva za naše trenutno stanje? Razmislite, je li bolje reagirati ne razmišljajući o posljedicama? Svaki rad na sebi je zahtjevan i potrebno je vrijeme. U slučaju da sami imate problema s agresijom ili ju doživljavate od strane drugih, najbolje je obratiti se starijoj osobi ili nekome kome vjerujemte da vam može pomoći. Naravno, možeš se obratiti i nama 😀

Objavljeno: 14/11/2016

Koliko ti se naš članak svidio?

[Total: 3    Average: 4/5]
Ako imaš dodatnih pitanja ili ti nešto nije dovoljno jasno, obrati nam se ovdje ili u komentaru ispod teksta!

P.S.
Lajkaj nas na fejsu!
PODRŽI ME

Izvori:

Bilić, V. (2010): Povezanost medijskog nasilja s agresivnim ponašanjem prema vršnjacima. Odgojne znanosti. 12(2). 263-281.

Grgić, N., Babić Čikeš, A., Ručević, S. (2014): Emocionalna inteligencija, agresivno i prosocijalno ponašanjeučenika rane adolescentne dobi. Život i škola. 32(2). 43-60.

Jukić, V., Svić, A. (2014): Psihološko- psihijatrjski aspekt nasilja. Socijalna psihijatrija. 42(2). 102-108.

 

Objavljeno: 14/11/2016

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *